srijeda, 30. prosinca 2009.

VELIKI DERBI


SUSRET SD CROATIA -NK CROATIA












U subotu 2. siječnja s početkom u 20 sati u Cole-Sportzentru u Zelendorfu, Hüttenweg 41-45 14169 Berlin, sastaju se prvi i drugi na tabeli, dvije Croatije. SD Croatia je ne samo u ovom prvenstvu jedina neporažena ekipa, već i malo duže. Dok NK Croatia, za koju se može i mora reći da je multikulti ekipa, za mnoge igra najljepši futsal, SD Croatia je pak najuspješnija futsal ekipa posljednje tri godine. Uz dvostruko prvenstvo Berlina, može se još pohvaliti titulom Sjevernoistočne Njemačke i 7. mjestom na finalnom turniru za prvaka Njemačke u Mülheimu an der Ruhr.
tekst i foto Ivo DOROTIĆ

BOŽIĆNI TURNIR

POBJEDA ZA EKIPU KAMEŠNICA-LIVNO
Neposredno uoči Božića, u Berlinu je održan drugi Božićni turnir u malom nogometu. Već uobičajeno, igrano je u dvorani Kiriat-Bialik u Wedellstrasse. Na turnir je prijavljeno 14 ekipa. Dvije su tijekom natjecanja odustale radi nedovoljnog broja igrača. Pobjedila je ekipa Kamešnica-Livno dok je drugo mjesto pripalo ekipi kafića Barman.
tekst i foto Ivo DOROTIĆ

utorak, 29. prosinca 2009.

PREDSJEDNIČKI IZBORI


Završen je prvi krug predsjedničkih izbora. Prema službenim rezultatima Izborne komisije, i nakon obrađenih 99, 74% izbornih mjesta u drugi izborni krug su se kandidirali prof.dr.sc. IVO, JOSIPOVIĆ, Socijaldemokratska partija Hrvatske – SDP sa 32, 44% i MILAN BANDIĆ, nezavisni kandidat sa 14, 83% glasova. Na izbore je izašlo 1.975.759 od ukupno 4. 495. 119 birača što iznosi 43.95% (Izvor: www.predsjednički.izbori.hr).



Ostali kandidati:
Andrija Hebrang 12,02 %
Nadan Vidošević 11,34 %
Vesna Pusić 7,25 %
Dragan Primorac 5,93 %
Miroslav Tuđman 4,08 %
Damir Kajin 3,87 %
Josip Jurčević 2,74 %
Boris Mikšić 2,10 %
Vesna Škare Ožbolt 1,89 %
Slavko Vukšić 0,42 %
Prema podacima iz Veleposlanstva RH u Njemačkoj , u prvom krugu predsjedničkih izbora, u Berlinu je glasovalo 519 hrvatskih državljana.




BOŽIĆ


Božić od Marije Matijašević

Božja se noć spustila,
na nebu repatica zasvijetlila.

Djetešce se porodilo na slamici,
u podrtoj seoskoj štalici.

Od presvete majke Marije,
na ponos svakoj ženi je.

Svoje Djetešce nadojila,
k svome srcu prislonila.

Samoj sebi na ponos,
dala mu ime Isus.

Tri kralja pođu iz daljine,
da donesu svoje darove:
zlato, tamjan i smirnu
na poklon malome Isusu.

/sliku Marije Matijašević fotografirao Alfred Matijašević/

ponedjeljak, 28. prosinca 2009.

BOŽIĆNO DOBRO DJELO "BROĐANA"


U POTRAZI ZA JOSIPINIM SVJETLOM





Puno se nesretnih okolnosti sastavilo u jednom jedinom životnom slučaju kojega je glavni akter mala, trogodišnja djevojčica Josipa Matanović. A i puno je ljudi dobra srca učinilo dosta da se te nesretne okolnosti koliko je to moguće ublaže. A ublažavanje nesretnih okolnosti, bolje reći, zdravstvenih tegoba, dovelo je malu djevojčicu i njene roditelje, Draženku i Zorana, do Berlina. Tu se njihova priča spojila sa onom naših berlinskih „Brođana“, vrijednih dobrotvora. Pa stigla i do nas.




A što može više rastužiti od pogleda na bolesno i nemoćno dijete?! I što razveseliti više od tračka nade da će djetetu biti bolje?! U Berlinu su se naime roditelji bolesne djevojčice i članovi “Brođana”, zajedno dali u potragu za Josipinim svjetlom. Jer, mala djevojčica, pored brojnih drugih zdravstvenih tegoba, ne vidi. Pomoć se potražila u berlinskoj Sveučilišnoj klinici Benjamin Franklin…no, do Berlina su Josipa i njeni roditelji, prošli dug i težak put.




–Mi smo iz Vrhovine, 15-16 kilometara od Slavonskog Broda, podno planine Dilj. To je mjestašce od tristotinjak stanovnika. Moja supruga je prije skoro tri godine, prerano rodila blizance, Josipa i Josipu. Prema nalazima liječnika, imala je trudnoću u trudnoći, odnosno, najprije je bilo začeto jedno dijete, Josip, a potom, nakon dva-tri tjedna I drugo, Josipa. Rođeni su prerano, u 29. tjednu, carskim rezom, u zagrebačkoj Petrovoj bolnici. Dječak je tek bio napunio sedam mjeseci a djevojčica šest i pol. Josip je imao 1460 a Josipa 1280 grama. Bio je to težak porod. I supruga je bila u teškom stanju a djeca dva tjedna u inkubatoru. Oftamolog je potom kod djece ustanovio probleme sa očima, odvojenje mrežnice. Prebačeni su iz Zagreba u Rijeku . Josip se poslije operacija laserom oporavio i nema naknadnih posljedica. A kod Josipe je desno oko bilo već izgubljeno. Kada su djeca, nakon pet mjeseci, došla kući, Josipa je stalno plakala pa smo često bili kod doktora i tražili uzroke tome. Oni su nas otpremali riječima da je dijete dobro, da ga treba njegovati. Nakon detaljnih pregleda na kojima smo inzistirali, pored problema sa vidom, ustanovljena je i cerebralna paraliza, tumor na ruci, epilepsija. Liječnici su smatrali da su djeca imala moždani udar u majčinoj utrobi, radi visokog tlaka. Sve što su doktori potom savjetovali, mi smo uradili. Fizioterapetuskim vježbama nastojimo poboljšati stanje sa nogama. Stanje se popravlja pomalo. Dijete je imalo i operaciju čela koje je skučivalo mozak. Čelo je izvučeno vani dva tri milimetra. Sad je dobro i ima jednom godišnje kontrolu kod neurokirurga, ispripovjedao nam je tužnu zdravstvenu sliku male Josipe, njen otac, tridesetipetogodišnji Zoran Matanović.




– Oči su najveći problem. Desno oko je potpuno odvojeno od mrežnice a na lijevom oku mrežnica se još malo drži za živac. Ali tu je sad mrena koju treba skinuti. No, to se kod nas nitko ne usudu uraditi. Rekoše nam da trebamo ići u Ameriku u Ohio ali da nam za to treba preko sto tisuća eura. Ko to može?! Poslije su nam nudili Antverpen u Belgiji. Nama se ukazala ova prilika sa Berlinom. Jedan očni liječnik iz Berlina, Ante Križić, kojega je poznavala jedna naša poznanica, pogledao je nalaze, smatrao da je trebalo i prije nešto poduzeti, te po osnovu nalaza rezervirao termin za pregled u Sveučilišnoj klinici Benjamin Franklin. Potom sam i ja, na nagovor poznanika, stupio u kontakt sa berlinskim „Brođanima“, kaže Zoran Matanović.




Malenu obitelj Matanović, mamu, tatu i Josipu, a braco Josip je ostao doma, u berlinskoj su zračnoj luci dočekali „Brođani“. Osigurali im smještaj, odveli u kliniku na pregled kojega su preuzeli troškove, prevodili upute, savjete i zaključke liječnika, još prije dolaska u Berlin darovali 1500 eura radi pripreme za put, kupili za Josipu kolica sa toplom opremom jer je za boravka u Berlinu bilo jako hladno, priredili objed, dovezli, odvezli, ispratili… Ukratko, učinili sve što je bilo u njihovoj moći da bolesnoj djevojčici i njenim roditeljima pomognu.




Od svega je domaćine a naravno, prije svega Josipine roditelje, najviše obradovao liječnički nalaz berlinski klinike.- Najprije je mlada liječnica koje je pregledala Josipu, bila skeptična i rekla da ne bi to ništa dirala. Potom je konzultirala nadređenog, profesora Foehrstera.




-Profesor je nakon pregleda zaključio da dijete ima jako visok očni tlak te propisao kapi i preporučio ponovni pregled pod punom anestezijom u trećem mjesecu 2010. godine, ispripovjedala je Elizabeta Kopić koja je nazočila pregledu male Josipe, zajedno sa njenim roditeljima. .- Profesor se istina ogradio ali i probudio nadu riječima: -Ne bih htio da roditeljima dam takvu nadu da misle kako će dijete nakon operacije vidjeti tako da čita i piše… a te profesorove riječi su bile dovoljno da se probudi nada da za Josipu postoji mogućnost ugledati svjetlo dana, rekla je Elizabeta Kopić, dopredsjednica „Brođana“.




–Snosićemo troškove i pregleda koji će biti u trećem mjesecu, rekao je predsjednik „Brođana“, Ivan Bitunjac, ističući u ovom dobroćinstvu veliku ulogu članova Kluba, Barice Bitunjac, Ivana Lakovića i Elizabete Kopić.- Sretan sam što i mi možemo doprinijeti da se popravi zdravstveno stanje Josipe Matanović, rekao je Ivan Bitunjac


Pred roditeljima i malom Josipom još je dug put zdravstvene rehabilitacije, skupih pregleda, operacija i dugogodišnjih vježbi.
-Prije nego smo došli ovdje, 13. 12. je u Garčinu kod nas uspješno organiziran dobrotvorni koncert na kojemu su sudjelovali mnogi a i došli brojni posjetitelji da pomognu u liječenju Josipe. Evo postoji šansa i da moguću operaciju financira hrvatsko zdravstvo, vidjet ćemo po povratku. Puno ljudi je otvorilo svoje srce. Recimo, put do ovamo nam je omogućilo dvoje Nijemaca, nepoznatih ljudi koje kao poslovne partnere poznaje naš zet. To su Anili i Wolfgang Bormann iz Luetzkampena. Čuli su za Josipin slučaj i ponudili pomoć. A što reći na postupke berlinskih “Brođana”? Prije sam čuo o njima ali ih nisam poznavao. Jednostavno, nemam riječi. Ne znam što bih rekao osim iskreno i veliko-hvala!, zaključio je Zoran Matanović.


Tako je u Berlinu otškrinut prozor da uđe svjetlost u tamnu sobu. Prozor za Josipino svjetlo! Božićno svjetlo ljubavi i zajedništva vodilo je u ovoj dobrotvornoj akciji ruke berlinskih „Brođana“. Stostruko im se vratilo!

petak, 25. prosinca 2009.

KUTAK ZA POETSKI TRENUTAK

Božić od Marije Matijašević

Božja se noć spustila, na nebu repatica zasvijetlila.

Djetešce se porodilo na slamici, u podrtoj seoskoj štalici. Od presvete majke Marije, na ponos svakoj ženi je. Svoje Djetešce nadojila, k svome srcu prislonila. Samoj sebi na ponos, dala mu ime Isus. Tri kralja pođu iz daljine, da donesu svoje darove: zlato, tamjan i smirnu na poklon malome Isusu.

/sliku Marije Matijašević fotografirao Alfred Matijašević/

BOŽIČNA PORUKA FRA PETRA




NEKA VAM BETLEHEMSKO DIJETE PODARI MIR!


Naslov ovogodišnjeg božićnog igrokaza, kojega su pripremili mladi framaši HKM Berlin je: "Tamo gdje Nebo dotakne zemlju počinje sve cvjetati".

U jednom, za čovječanstvo, svetom trenutku Bog je na poseban način ušao u našu povijest i u naš život time da je poslao svoga Sina, Utjelovljenu Riječ,  kako bi otkupio svijet.

Taj sveti trenutak Kristova rođenja donio je našoj planeti, osušenoj nedostatkom ljubavi, simbolično rečeno, sve blagodati Božanske kiše koja je pustinjsko sivilo pretvorila u oazu raznobojnosti, raznovrsnosti i izobilje milosnog života!

To bogastvo nebeskog dara koje se očituje na poseban način u ljubavi, miru i radosti Božićnih blagdana, neka vam svima podari Betlehemsko Dijete!

Župnik fra Petar Čirko sa subraćom fra Radoslavom Tolićem i fra Stipom Čirko

ČESTITKA VELEPOSLANIKA



VESELIM SE DALJNJEM ZAJEDNIČKOM RADU


Drage Hrvatice i Hrvati, dragi prijatelji Hrvatske,

ove je godine Hrvatska ostvarila jedan od svojih temeljnih vanjskopolitičkih ciljeva: postala je članica NATO-saveza. Sada je Hrvatska na najboljem putu da ostvari svoj drugi temeljni vanjskopolitički cilj: članstvo u Europskoj uniji. Posebno nam je drago što nas Njemačka zajedno s njezinim europskim partnerima na tom putu podržava.

Članstvom u Europskoj uniji zatvorit će se krug koji je započeo zalaganjem hrvatskih ljudi za ostvarenje slobodne, demokratske i samostalne Hrvatske. Istodobno će se otvoriti novi krug zalaganja za Hrvatsku: za gospodarski snažnu, tolerantnu i vjerodostojnu Hrvatsku, koja njeguje svoju kulturnu baštinu i čuva svoj identitet.

Na tom poslu će biti potrebno zalaganje svih hrvatskih ljudi, kako u domovini tako i u svijetu.
Veselim se zajedničkom zalaganju za daljnju afirmaciju Hrvatske.

U ime Veleposlanstva Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj i u svoje osobno ime, svim Hrvatima i svim prijateljima Hrvatske u Njemačkoj želim blagoslovljen Božić i sretnu Novu 2010. Godinu!

Dr. Miro Kovač, veleposlanik Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj

utorak, 22. prosinca 2009.

ZANIMLJIVOSTI U SLICI I RIJEČI



OBAVIJEST NA ULAZU U CRKVU


Koliko se to puta samo dogodilo za trajanja svete mise! Zvoni mobilni telefon! Ili i više njih. Vlasnici, vjernici, zaborave isključiti, stišati ton. A poneki se za trajanja mise, još i jave i odazovu na poziv, razgovaraju, izlaze van. Sad evo, na unutrašnjim vratima crkve svetog Sebastiana, osvanula duhovita obavijest na hrvatskom jeziku.
"Dragi vjernici, Gospodin nam se obraća na razne načine. Ali sigurno vas neće zvati na mobitel. Zato vas lijepo molimo da ga isključite prije ulaska "!
Bravo!

KUTAK ZA POETSKI TRENUTAK


Adventski običaji u Berlinu od Marije Matijašević



Adventski kolačići
mirišu u pećnici,
a svijetle žaruljice
ukrasile prozore.

Spremaju se štandovi
po cijeloj ulici,
ima tu slatkiša
ukrasa i pića.

Raznovrsnog jela
i kuhanog vina,
cijela okolina
miriše od cimeta.

U loncima punč
vruća čokolada,
kuhana rakija
kruškovac i juliška.

Muzika svira
božićne pjesme,
djeca sviraju
violinu i flautu.

Prodaju se med
i svijeće voštane,
šeširi i kape
i potkove kovane.

Odjeća i obuća
voštane figure,
remeni i lančići
naušnice i kamenčići.

Folklori plešu
iz Mexika i naši,
a sa drugih strana
trube trubači.

Mirisi od jela
strani i domaći,
susjedi Poljaci
nude kruh sa masti.

Berlin 30.11.2009.

/slike Marije Matijašević koje prikazuju stare kuće iz rodnog joj sela Stružec, fotografirao Alfred Matijašević/

nedjelja, 20. prosinca 2009.

ČESTITKA "BROĐANA"




Članovi Zavičajnog kluba „Brođani“ i ove su hladne subote na Božićnom sajmu u berlinskoj četvrti Lichtenrade. Sredstvima prikupljenim prodajom hrvatskih specijaliteta, pomoći će još po kojem djetetu, bolesnom i siromašnom u Domovini.

Mala je to udruga-velikog srca! Nakon što su priredili i božićnu proslavu za članove i goste, ponovo su pred novim dobrotvornim akcijama. Potrebnima treba pomoć. Berlinski Brođani čuju njihov glas!




DUHOVNA OBNOVA

BOŽIĆ JE LJUBAV I ZAJEDNIŠTVO!
don Ante Mateljan/drugi s desna/ sa berlinskim svećenicima
Trodnevnu duhovnu obnovu u Hrvatskoj katoličkoj misiji ovih predbožićnih dana vodi don Ante Mateljan, profesor na Teološkom fakultetu u Splitu. Predavanje i duhovna promišljanja započeo je zanimljivim pitanjem: -Čiji sam? I odgovorom na pitanje: -Božji! Pa opet pitanjem:-A čiji je onda Bog? I jasnim odgovorom: -Bog je onih koji su Božji! Bog je naš!
Nakon ovih prvih duhovnih, teoloških i filozofskih promišljanja, progovorili smo par riječi sa voditeljem duhovne obnove, pedesetgodišnjim don Antom Mateljanom.– Ja sam biskupijski svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, rekao je don Ante a na naše laičko pitanje, kojemu svećeničkom redu pripada, reče: Ja sam normalan svećenik!-pa se svi nasmijasmo a don Ante nam ispripovjeda par riječi o sebi i svojoj svećeničkoj službi.
-Ja sam iz Košuta, to je župa Trilj, župa iz koje je poniklo jako puno svećenika i časnih sestara svih redova.
Što je razlog tom velikom broju?
-To je sigurno živa vjera u obitelji i kvalitetan rad svećenika sa vjernicima. Mislim da je važno pozitivno svjedočanstvo onih koji jesu. Bile su tamo i brojne obitelji. Kod nas je u obitelji šestero djece. Sestra je isto redovnica a i moj ujak je svećenik. Gimnaziju, sjemenište i teologiju sam završio u Splitu, potom sam dvije godine bio kapelan u Makarskoj, poslije toga sam bio na postdiplomskom studiju u Rimu. Tamo sam doktorirao teologiji, točnije dogmatsku teologiju, to je „Inhlat des Glaubens“, kako bi rekli Nijemci, odnosno, sadržaj vjere. Zaanimala me je posebno Kristologija, osoba Isusa Krista. Vratio sam se 1991. godine. Počeo sam predavati na Teologiji u Splitu, kristologiju i ekumensku teologiju a istovremeno sam postao i vicerektor Teologije, odgojitelj onih koji se preipremaju za svećeništvo. Na toj službi sam ostao 14 godina. Taj rad sa mladima je ostavio snažan pečat na moj dosadašnji život. Od prije četiri i pol godine pomažem na župi Mejaši , to je periferija Splita. Otkako je 1999. godine, spajanjem Teologije u Makarskoj i Splitu, nastao Katolički bogoslovni fakultet, ostao sam na predavanjima. Moja specijalnost je teologija sakramenta. Predajem i na poslijediplomskom studiju dogmatike u Zagrebu. Povremeno sa javljam i na Katoličkom radiju, pa na TV Dalmaciji u emisiji Stopama vjere.
Imate li dovoljno studenata, interesa za svećenički poziv?
- Imamo dva smjera i mogu reći sasvim dovoljno studenata. Ove su godine sva mjesta popunjena. To znači da postoji interes kod laika a kod kandidata za svećenike ove godine imamo lijep broj mladih ljudi, u Splitskoj bogosloviji 42 bogoslova. Dakle, postoji interes, unutrašnji impuls. No, to je jedan proces koji traje godinama. Jasno je da jedan dio njih ne dođe do kraja, morate znati da u ova vremena odlučiti se za svećeničko zvanje nije jednostavno ni lagano. Treba se konfrontirati sa izazovima toga života. Ja mislim da će budućnost ovisiti najviše o tome kako ćemo mi koji smo sada, pružiti jedno autentično svjedočanstvo svećeničkog života i službe.
Da li ste često vani u iseljeništvu?

-Imao sam često prigodu poći vani. Prošlo ljeto sam bio u Kanadi nekoliko tjedana. Bilo je to lijepo iskustvo susreta sa ljudima. Drugačije je nego u Europi. Ovdje se Njemačka ne razlikuje puno od Hrvatske kao što je ta razlika između Hrvatske i Amerike ili Kanade. Susret sa ljudima da mi potporu i razlog da ima smisla to sto jesam. Svećeničku službu doživljavam kao služenje tako da se ljudima ukaže na mogućnost njihova susreta sa Bogom. Kao da se vrata malo otvore i ukaže se put. I slavljenje mise i drugih sakramenta ispunjava me radošću. Zato nastojim kad god mogu izići u susret ljudima , služba mise, sakramenti, ispovjedi, to je moje poslanje jednako kao i predavanje teologije.
O čemu ćete govoriti vjernicima u Berlinu?

-Kroz ovo vrijeme bih htio postaviti nekoliko pitanja poput onih Čiji sam i tko sam, koja dozivaju pitanja naših korjena, povezanost s drugim osobama i blagoslovljenost Božjom ljubavlju. Kad čovjek to prepozna onda drugim očima gleda svoj život i život drugih ljudi. Htio bih postaviti i pitanje postoji li mjera kojom bi mogli mjeriti i sebe i druge oko sebe, autentična mjera vrednota i vrijednosti života, a da budemo zaista ljudi i vjernici. Želim pokazati da, ako autentično živimo, živimo za ono što se još nije dogodilo, oslonjeni na prošlost , vodeći računa o sadašnjosti, iščekujemo, naš život je sutra, kršćanstvo je okrenuto budućnosti. Kršćanstvo je radost jer se ne opterećuje prošlošću. Jer sve može rješiti s Bogom. Bog nudi čovjeku život koji nije samo ovaj zemaljski nego je život vječni.
Vi ste prava osoba za pojasniti u ove dane pravi sadržaj Božića?
-Sadržaj Božića je Božja prisutnost među nama, spoznaja da je Bog dobar, spoznaja da je Bogu stalo do nas, da Boga možemo susresti i to tamo gdje se ljudi tome najmanje nadaju, u potrebnome, u u djetetu, radosti, u susretu sa ljudima, u sakramentu, otajstvu. Bog nije daleko. Otajstvo Božića kaže da je Bog blizu. Mi zaglušujemo sebe bukom da ne bi čuli tišinu. A u tišini Bog progovora. I to je danas strašan problem. Mi se okružujemo stvarima. Stvaramo iluziju nekog zadovoljstva kojega ne možemo doseći. Ne dajemo prostora onomu što je bitno, što čovjeka čini čovjekom a to je ljubav i zajedništvo. Lijepom pakovanju dajemo prednost pred pravim sadržajem. Ta pakiranja smo podigli na pijadestal a sadržaj zaboravili.

četvrtak, 17. prosinca 2009.

NOVO KOD TIJARICE



DO POBJEDE IRENA OMRČEN I MIRKO SUČIĆ


Članovi Zavičajnog kluba „Tijarica e.V. Berlin Brandenburg“ nisu propustili ni ove godine organizirati Božićni turnir u bowlingu. Treći je to po redu u pet godina postojanja udruge Berlinskih Tijaričana. Petu obljetnicu nedavno su proslavili. No, prigoda za druženje, nikad dosta. Posla puno a vremena malo. Zato je i Božićni turnir u bowlingu dragocjena prigoda za zajednički susret i druženje. Iskoristilo ju je pedesetak ljubitelja bowlinga. Dobar dio je tek promatrao natjecanje. A u borbi za jedan od pehara bilo je 17 muškaraca i 7 žena.

Pobjednički pehar ove je godine pripao Mirku Sučiću, drugo mjesto je osvojio Bože Vrančić a treće Hrvoje Škaro. U ženskoj konkurenciji je prvo mjesto i uz veliku prednost, osvojila Irena Omrčen, druga je Brigita Juričević a treća Iva Pervan. Pored pehara, dodjeljen je i poklon bon za kupnju bowling kugle, za najbolju seriju. Ovaj poklon bon osvojili su Irena Omrčen i Mirko Sučić.

Kako se većina Tijaričana bavi ugostiteljstvom, turnir je započeo tek u njihovo slobodno vrijeme, odnosno kasnim večernjim satima. Ugodno druženje uz pršut i ukusne slastice, u iščekivanju ovogodišnjih pobjednika, potrajalo je do duboko u noć.

srijeda, 16. prosinca 2009.

ADVENT PARTY


KONAČNO PLESNJAK ZA HRVATE


Više nego uspješnom pokazala se Advent party, organizirana i izvedena uoči trećeg adventa, zahvaljujući suradnji hrvatske glazbene skupine „Stari kamen“ i članova Franjevačke mladeži Hrvatske katoličke misije. Lokacija, odnosno dvorana u Rathenower Strasse u berlinskoj četvrti Moabit, gdje je zabava održana, nije od prije poznata berlinskim Hrvati. Odaziv se u prvim večernjim satima učinio prilično slab, dvorana je zjapila poluprazna. No, mladi Hrvati koji su bili pretežiti gosti ove plesne večeri, izlaze u kasnijim satima. To se pokazalo točnim i u ovom slučaju pa su gosti ispunili dvoranu nešto kasnije i u zadovoljavajućem broju.

Mlada glazbena skupina „Stari kamen“ može biti zahvalna za dobru suradnju sa Franjevačkom mladeži HKM-a koje su dio i neki od članova banda . Framaši su, naime, zdušno radili cijelu noć, posluživali goste i činili sve da organizacija večeri bude uistinu na zavidnoj razini. To su i uspjeli ostvariti. Zabava je tekla do kasnih sati bez imalo problema bilo koje vrste. Bila je to prava igranka, plesnjak kakav je do sada nedostajao mladima ali i nešto starijim Hrvatima. Okupljanja, plesa i druženja naših ljudi, nikad dovoljno.


Za glazbeni sadržaj, dobro raspoloženje i pun plesni podij, pobrinuli su se članovi „Starog kamena“. Može se reći da je ova glazbena skupina mladih Hrvata, posljednjih godina sazrijevala i izgradila se u respektabilan band široka repertoara. Skupinu „Stari kamen“sačinjavaju Mario Raič, Tomislav Gelo, Željko Zovko, Mario Škoro i Dražen Gladar. Odnedavno je „Stari kamen“ i „osvježen“. Naime, momcima se pridružila i jedna djevojka, vokal, kojoj je advent party bila svojevrsna premijera.

– Zovem se Ivanka Gelo. Moji su rodom od Livna, tamo sam i ja rođena. No, ovdje živim već 20 godina. Inače sam namještenica. Radim kao asistentica kod odvjetnice u jednoj velikoj američkoj kancelariji. Do „Starog kamena“ sam stigla preko poznanice. Ona je poznavala nekog iz Starog kamena i rekla mi je da oni traže vokal. Nisam se nikada prije time intenzivno bavila. Jako volim pjevati, glazbu općenito. Ovo je bilo premijera. Vježbamo zajedno od prije dva mjeseca. Nadam se da će se suradnja nastaviti i dalje i da ćemo biti zajedno zajedno dugo vremena. Lijepo se slažemo i glazbeno i kao karakteri. Ja volim svu glazbu. A i Stari kamen ima širok repoertoar. Imam još dvije starije sestre i mlađeg brata. Glazbenu sklonost sam „pokupila“ od tate, ostali tek rado slušaju glazbu. Večeras je ovo moja premijera. Imam veliku tremu. Pokušavam da to ne pokažem i da se ne primjeti, rekla nam je 30- godišnja Ivanka Gelo, vokal glazbene skupine „Stari kamen“ čiji glas se izvrsno uklopio u cjelokupnu sliku i zvuk ovog berlinskog banda. Za očekivati je da ćemo ovaj novi sastav „Starog kamena“, na zadovoljstvo sviju, još dugo susretati i slušati.


Bilo bi dobro da ovakve plesne zabave budu često zadovoljstvo berlinskim Hrvatima. Jer, netom prošla advent party, zadovoljila je ukuse svih koji su je posjetili. Bila je to prava igranka. „Stari kamen“ je ovu zabavu započeo prigodnim sakralnim pjesmama a nastavio glazbom za sve ukuse i uzraste. Mladi framaši su neumorno radili, posluživali osvježenje, kolače, pršut i sir a sve po minimalnim cijenama. Gosti su se sasvim dobro zabavili pa mnogi i mlađi i stariji s nestrpljenjem očekuju nove poteze „Starog kamena“ i Franjevačke mladeži.

BOŽIĆ LJUBAV DARUJE!

Par uvodnih rečenica koje je izgovorila koordinatorica Vlasta Morović, bile su znak za početak Božićne priredbe hrvatske dopunske škole. Ovaj događaj koji se zbio nakon nedjeljne mise u crkvi svetog Sebastiana, okupio je u dvorani Hrvatske katoličke misije brojnu djecu i roditelje. Dvorana je bila puna do posljednjeg mjesta kako za sjedenje tako i za stajanje. Sa djecom su program pripremile učiteljice Marija Šarić i Katarina Penić te koordinatorica Vlasta Morović. Program je vodila učenica Marija Širić. A sudjelovala su mala i malo veće djeca. Pjevalo se, recitiralo, glumilo, sricalo hrvatski i na hrvatskom. U 17 točaka djeca su progovorila o raznim školskim, zimskim i božićnim temama. Program je započeo pjesmom Zeko i potočić u izvedbi školskog zbora. Pa nastavio recitacijama, igorkazima i pjesmama. Recitacije pod naslovom Progranikov Božić, govorile su Nikolina, Maria, Lara, Anna i dvije Magdalene. O jednoj maloj djevojčici, u igrokazu Neuredna Maša, progovorili su Jelena, Klara, Antonio, Lara i Isabella. Potom je o veselim snježnim pahuljama recitirala Karmela, o prvom snijegu pripovjedale kroz stih Valentina, Lorena i Elena a igrokaz o jednoj čudnoj prodavaonici u kojoj se mogu kupiti još čudnije stvari, izveli su Paul, Anđela, Marta i Rafael. Božićnu priču potom je ispričala Stefanie a o Isusu recitirali Ana-Marija, Adriana, Karlo i dva Dominika. Bilo je tu i domoljubne poezije. Za nju su se pobrinuli učenici Anita i Darko kroz pjesmu Hrvatska. Flautu je potom lijepo zasvirala Anna a na klavijaturama se predstavila Frederika. Bilo je i recitacija o Isusu u jaslicama. Njih su izveli Josip i Luka. A igrokaz o Isusu i pastirima koji navještaju njegov dolazak, uprizorili su Lucija, Antonija i Lara. Sretnu novu godinu svima su kroz recitaciju poželjele Patricija, Martina, Julijana i Mario. Bilo je na kraju i lijepe pjesme. – Crven, bijeli, plavi jorgovan, u mom vrtu cvijet je neubran. Uvenuti neće nikada, moga srca to je zastava. Tako su kroz pjesmu Miroslava Škore, poručile, te pobrale buran pljesak publike, Lorena, Paulina i Laura. Pjesmu Domovina pjevale su Helana i Matea a cijeli dječji zbor se pobrinuo za lijepu završnu sliku priredbe, pjevajući božićnu pjesmu Božić ljubav daruje. Posjetitelji su toplim pljeskom nagradili trud i rezultate svakog djeteta. Nisu štedjeli dlanove. Djeca su pokazala strpljenje u izvedbi brojnih točki. A učitelju su zajedno s njima uložili zavidan trud da sve dugo pripremano i stigne pred roditelje. U uređenju dvorane i pozornice pomogli su članovi uprave Društva prijatelja Hrvatske dopunske škole, Mara Čaran i Franjo Mlinar. A za slatke kolače pobrinule su se kao i obično mame. Školskoj Božičnoj priredbi nazočila je Ljuba Novosel, opunomoćeni ministar Veleposlanstva RH. Priredbu je iz prvog reda promatrala i Monika Kovač, supruga veleposlanika RH, dr. Mira Kovača. Gospođa Kovač je dječje izvedbe promatrala sa dvoje mlađe djece dok je najstariji Rafael, zajedno sa Paulom, Anđelom i Martom, odlično izveo igrokaz pod nazivom Prodavaonica na kraju grada. I Ante Čagalj, ministar savjetnik u Veleposlanstvu RH, zajedno sa suprugom Višnjom i djecom koja shodno uzrastu, pored redovite njemačke škole, posjećuju i Hrvatsku dopunsku nastavu, redovit je posjetitelj školskih priredbi na kojima često nastupaju i njegova djeca. Na zadovoljstvo sviju, djece, učitelja i roditelja, Božićna priredba Hrvatske dopunske nastave, dobro je izvedena. Po završetku su se svi sudionici i promatrači, zajedno uputili do stolova sa kolačima, kavom i sokovima. I druženje djece i odraslih je tako nastavljeno i produženo u nedjeljno popodne trećeg adventa. Lijep predbožićni ugođaj u Berlinu! I naslov završne pjesme školske priredbe prigodan je i sadržan i u svim porukama što su ih djeca prenijela kroz pjesme i stihove:- Božić ljubav daruje!

ponedjeljak, 14. prosinca 2009.

SVETI NIKOLA U BERLINU

SLATKI DAROVI ZA MALIŠANE -OvA je, malo sam zakasnio. Vani pada snijeg. A i ja, dok sam obišao Imotski, Osijek, pa Slavonski Brod ,pa puste gradove i brojnu našu djecu u Njemačkoj i drugdje... Put je dug, znate i sami. No, dobro je da sam stigao. Prošla je godina dana kako sam bio ovdje kod vas u Berlinu. Čujem da ste bili dobro. Jeste li? Jeste, jeste! Zato ćete i dobiti darove. Dajte vreću s darovima, moji pomoćnici, djeca čekaju! Ovim riječima se djeci obratio sveti Nikola u crkvi svetog Sebastiana, sjedištu Hrvatske katoličke misije u Berlinu. I podjela darova je mogla započeti. Mališani su prilazili pomalo bojažljivo sa roditeljima ili bakama i primali dar iz Nikolinih ruku. Recimo i to, da je subotnji doček svetog Nikole, započeo misnim slavljem kojeg je predvodio fra Stipe Čirko. Djeca su pjevala a glazbeno ih je pratio fra Petar Čirko. Sveti Nikola se dozivao pjesmom i riječima: -Ima jedan svetac blag, svima nam je jako drag. Nikolom se nazivlje, uvijek svijetom putuje. Dođi sveti Nikola, mi smo djeca vesela, uvijek ćemo slušati, samo dođi ti! Potom su svetog Nikolu dozivali i recitacijama. Pjesme i stihove o svetom Nikoli izvrsno su govorile prvopričesnice: Danijela Raštegorac, Anđelina Omazić, Ana Marija Ćurić, potom Karmela Jelić, Marija Maduna i Hanna Piknjač te Marta Čagalj, Leon Leventić i Patricija Peić. Na kraju, palo je i par suza, onih iskrenih, dječjih. Malu Lauru Žuvela, zaboravili prozvati da izrecitira već spremnu i naučenu recitaciju o Nikoli.Trebala je mala Laura reći: - A kad dođe Niko sveti, kucat će još jače, slušaj samo moje srce, ono uprav skače! Suze male provopričesnice nije mogao zaustaviti Nikolin dar ali jeste pažnja župnika fra Petra Čirka i i zagrljaj svetog Nikole, zaštitnika djece i putnika, koji se sa uplakanom djevojčicom posebno fotografirao. Tako je, nehotice učinjena nepravda, ispravljena. U crveni biskupski Nikolin plašt i kapu te pod sijedu bradu i ove se godine „skrio“ član župskog vijeća i pjevač crkvenog zbora, Mate Bajić. Odrasli ga lako poznali. A djeca se mislila. Vide da sijeda brada i nije prava. Ali nikad se ne zna....A preobrazba se učinila vrlo uspjelom upravo malom Filipu Bajiću, Matinom unuku, koji je držeći „svetog Nikolu“ za ruku pri fotografiranju, pustio i po koju suzu ne prepoznajući svojeg dida. Tako je ovogodišnji dolazaka svetog Nikole u Berlin, propraćen molitvama, pjesmom, recitacijama i po kojom suzom. Čekat će ga djeca nestrpljivo i dogodine. Pa makar zakasnio kao i ove. Jer, kako, reče berlinski župnik:- Nikad nije kasno zajedno Boga moliti. A s molitvom dolazi i sve ostalo dobro.

TIHA NOĆ, SVETA NOĆ




BOŽIĆNI GLAZBENI UGOĐAJ SA LIJEPOM MAKARANKOM

Još ljetos smo zajedno sa brojnom publikom, u toploj berlinskoj noći uživali u glazbi i prelijepom glasu Makaranke Tanje Šimić ispred Bode muzeja. Godinu prije s ponosom smo ju gledali i slušali kao jedinu solisticu premijerne izvedbe djela „Prije nego zanijemimo“ skladatelja Haarolda Weissa, izvedene u povodu 60 godina Izraela. O ovom događaju su izvještavala sva njemačka sredstva priopćavanja. A Hrvati Berlina pomnije su je poslušali za nastupa na Blistavoj noći klasike.


Uistinu, pravo zadovoljstvo je i gledati i slušati Tanju Šimić Queiroz, našu Makaranku na, kako bi se to reklo nekada, „privremenom radu u Berlinu“. Netom izvedeni Božićni koncert u Heimathafen u općini Neukoeln, samo je prilog više tom uvjerenju. Naša mezzosopranistica nastupila je na ovom koncertu u sastavu glazbene udruge naziva Berlin International Opera. Karakterizira ih zajednička glazbena vrhunska razina te njihova pripadnost ni manje ni više nego, u 12 različitih nacionalnosti.


Tako je na ovom koncertu u susret Božiću nastupila Anetta Betanski iz Kanade, Emily Ford Dirks i Rebecca Fromherz iz USA, potom Maja Furl iz Švicarske, Emmanuel Fort iz Francuske, Thorsten Oliver Huth, Antje Marta Schaeffer i Anke Rauthmann iz Njemačke, Kanako Nakagawa iz Japana, Lauren Lee iz Koreje, Jean Ronald La Fond sa Haitia, Andrew Young iz Australije, Sirje Aleksandra Viise sa Islanda i Hrvatica Tanja Šimić koja je svojem prezimenu dodala i ono suprugovo, portugalsko-Queiroz.

Ovaj zanimljivi skup glazbenika iz cijelog svijeta od 2006. godine nastupa s vremena na vrijeme zajedno i na različitim mjestima i u različitim prigodama te donosi pred slušatelje opere, praveći svojim nastupima svojevrstan glazbeni i umjetnički most, trend i tradiciju zajedno. Posebno, što je i razumljivo s obzirom na različito porjeklo glazbenika, njeguju operni repertoar na engleskom jeziku.

Božićni koncert je donio nizove od preko dvadeset izvanrednih arija. Dvosatni program proletjeo je u trenu. Gledatelji nisu štedjeli dlanove nad izvrsnim izvedbama djela Bizeta, Stolza, Puccinia, Dvoraka, Haendla, Mozarta, Donizettia, Straussa... Naša Tanja pjevala je prekrasnu Mozartovu ariju iz opere Cosi fan tutte, zajedno sa Emily Ford Dirks pa potom i dijelove Bizetove opere Carmen, poznatu Habanera- L amour est un oiseau rebelle.
Prelijepi božićni ugođaj doveli su glazbenici do vrhunca na kraju koncerta kada je i publika zajedno s njima zapjevala poznate napjeve poput White Christmas i Stille Nacht, heilige Nacht... Bijeli Božić i Tiha noć, sveta noć.
Dobro raspoloženje nastavljeno je i nakon koncerta kada je Berlin International Oper pozvao posjetitelje na zajedničku party upotpunjenu specijalitetima 12 država odakle dolaze glazbenici. I sami izvođači su se u tom druženju pridružili publici. Bila je to prigoda, nakon prelijepog božićnog, glazbenog doživljaja, progovoriti riječ-dvije sa našom mezzosopranisticom, Makarankom, školovanom u Makarskoj, Splitu i New Yorku.

- Ovaj smo koncert pripremali dva tjedna. Ovo je prvi Božićni koncert Berlin International Opera koja postoji već par godina a ja sam im se priključila ove godine, rekla je Tanja Šimić Queiroz te dodala: – Nakon ovog koncerta idem za Božić kući u Makarsku a vraćam se za Novu godinu. U Berlinu sam već tri i pol godine. Biti slobodni umjetnik ni ovdje nije baš lako. No, sad je kriza svugdje pa i uvom pozivu. Ide to ipak. Idem na razne audicije. Sudjelujem u različitim programima. Sad pripremam operu Carmen. Ide se korak po korak. Zadovoljna sam, rekla nam je mlada Makaranka nakon vrlo uspješnog sudjelovanja na Božićnom koncertu u sastavu Berlin International Oper.

subota, 12. prosinca 2009.

KLAPA "BERLIN"

KLAPSKO PJEVANJE I ZA POLNOĆKU
I Hrvati i Nijemci su bili vidno oduševljeni za nedavnog gostovanja klape Sveti Juraj iz Splita. Harmonija muških glasova opčinila je sviju na Božićnom prijamu u Veleposlanstvu Republike Hrvatske. Rijetke su prigode ovdje vani za uživanje u takvim vrhunskim izvedbama klapa iz Domovine. No, u krugovima berlinskih Hrvata poznato je da se klapska pjesma njeguje i u Berlinu. I to vrlo uspješno. U to smo se uvjerili već u par navrata, primjerice i na posljednjem koncertu Blistava noć klasike u organizaciji Saveza Hrvatskih društava Berlina. Tamo je, pored ostalih glazbenika koji žive i rade u Berlinu i Njemačkoj, nastupila i „domaća“, berlinska klapa. Naziv joj je „Berlin“. Članove ove klape posjetili smo za vrijeme redovite probe koja se u večernjim satima, svakog četvrtka i petka, održava u prostorijama Hrvatske katoličke misije. Naime, u okrilju HKM-a i odrasla je većina članova ove pjevačke družine pa nije čudno da je u tom „gnijezdu“ poniknula i klapa „Berlin“. Pjevali su već više puta za misnih slavlja u crkvi svetog Sebastiana te za posebne blagdane i prigode i svaki puta se u njihovom radu, primjetio vidan napredak. Nakon koju godinu svojevrnog „traženja“ unutar klape, vodstvo je od prije godinu dana preuzeo Marin Tadin te njih petnaest sada vrijedno radi na pripremi sakralnih pjesama. Pjevat će, saznajemo uskoro, za vrijeme takozvane „dječje polnoćke“.- Počelo se prije koju godinu, bilo je to „zagrijavanje“, malo smo se „krpili“, falilo je glasova, posebno basova a evo sad smo kompletni i intenzivno radimo ovu zadnju godinu. Nakon nekih dvojbi i promjena, odlučili smo se ipak za naziv „Berlin“ jer smo tu, u dijaspori. Repertoar pravimo prema idolima, klapi Cambi, sa kojom sam, kao negdašnji član, vrlo vezan i dobijam od njih materijal, note. Ne možemo sve pjesme kao oni ali trudimo se. Imamo 15 članova. Raznih smo profesija. Imamo doktora, inžinjera, informatičara, radnika, studenata. I iz raznih mjesta smo porijeklom. Bez usluge prostora naše Misije ne bi mogli raditi, imamo ovdje na raspolaganju i instrumente pa smo radi toga uvijek i spremni pjevati na blagdanima i misama. A tu je, ako ćemo pošteno, i najveća publika, nedjeljom je tu najviše ljudi, pa ako hoćeš da te netko vidi i čuje, onda je to najbolje u crkvi. Božićne pjesme vježbamo mjesec i pol dana, rekao nam je Marin Tadin, negdašnji član klape Cambi. - U Berlinu sam 15-16 godina, iz Kaštela sam. Klapsko pjevanje mi je u krvi, pjevao je u klapi i moj otac. U klapi Cambi sam pjevao desetak godina i imam u tome iskustva. Evo slušali smo ovdje klapu sveti Juraj. Bili su stvarno odlični, to su profesionalci, vježbaju svaki dan a mi ako se skupimo dva puta tjedno, četvrtak i petak, dobro je. Sad smo kupili nova odjela u Splitu. Nešto sredstava smo dali mi, pomogla je Misija pa potom obitelji Jurišić i Budimir, obitelje pokojnog Ivana Omrčena, obitelj Vujičić, Burazin, Dragušica, pa Marko Babić, Milan i Filip Šapina, Ante Galešić kao i TiLe Bau, rekao nam je 43-godišnji Marin Tadin, voditelj klape „Berlin“. Imena svih članova ove pjevačke družine voditelj se već poteže prisjetio, no mi ih ipak prikupismo. Klapu Berlin, pored voditelja Marina Tadina, čine: Dario Dragoje, Bože Odrljin, Mario Kašner, Robert Sokol, Stipe Božinović Madžor, Ante Bagarić, Stipe Milanović, Josip Milanović, Marinko Rapić , Mijo Marić, Nediljko Bliznac, Tomo Duvnjak, te Ivan Penić i Mario Raič koji probi klape što smo ju posjetili, radi obaveza nisu nazočili. Kompletan sastav klape „Berlin“ čut će svi koji u crkvi svetog Sebastiana budu na misnom slavlju na Badnjak, točnije, Dječkoj polnoćki u 18 sati.

nedjelja, 6. prosinca 2009.

BOŽIĆNI PRIJAM

IZLOŽBE SLIKA I KLAPSKO PJEVANJE-PUN POGODAK!
U Veleposlanstvu Republike Hrvatske je održan Božićni prijam. Drugi je to po redu susret ovakve vrste uoči Božićnih blagdana od kako je u Berlinu veleposlanik dr. Miro Kovač. A možda i uopće. Svejedno, netom održani, ostat će u pozitivnom sjećanju velikog broja okupljenih. Poziv za ovaj prijam uputili su zajedno veleposlanik dr. Kovač i odnedavno na službi u Berlinu, vojni izaslanik pukovnik Marijan Paljević. A odaziv pozvanih bio je iznad svih očekivanja.
Dobar dio „krivnje“ za brojne uzvanike, kako Hrvate tako i Nijemce, svakako snosi i najava otvaranja izložbe njemačkog slikara sa hrvatskom adresom, Jürgena Mitranskog te gostovanje klape hrvatske mornarice „Sveti Juraj“ iz Splita.
Pozdravne riječi je ponajprije izrekao veleposlanik dr. Kovač . –Imamo privilegij danas slaviti dvije stvari. Prvo, da je ovdje klapa sveti Juraj iz Splita. Oni su kao i ja svi navijači kluba Hajduk. To je i moj klub. Mi smo tolerantni u Hrvatskoj, možemi tolerirati i Dinamo iz Zagreba ali mi smo navijači splitskog kluba. Zahvaljujem Svetom Juraju i voditelju Marku Braliću da su ovih dana bili s nama. Drugi privilegij je da je ovdje njemački slikar koji živi u Berlinu i u Dalmaciji jer on zna gdje je najljepše, živi na Murteru. To je Jürgen Mitransky, rekao je dr. Miro Kovač te izrekao i par riječi o slikaru koji je u suradnji sa hrvatskim slikarom koji živi u Berlinu, Borisom Žurom, što maanifestira i njemačko-hrvatsko prijateljstvo, ostvario ovo izlaganje i predstavljanje u Veleposlanstvu RH.

Jürgen Mitransky je rođen u Rendsburgu u Njemačkoj. Studirao je grafiku i dizajn, predavao na Visokoj umjetničkoj školi u Berlinu i Braunschweigu. Oženjen je Hrvaticom Nadom Putniković sa otoka Murtera. Kuća na Murteru koja ima prekrasan pogled na Kornate i zalazak sunca, izvor su stvaranja koje Mitransky prenosi na platno. – Moje slike, stvaralački poticaj za njihovo stvaranje, nastaju pretežito na otoku Murteru, gdje iz naše kuće nad morem, nedaleko od Slanice, gledam pučinu u svako doba i u svim vremenskim mijenama. I Kornate kao daleki nedohvatni skup dragulja što miruju daleko na pučini. Moj doživljaj toga i moje tumačenje okolnoga svijeta prirode, to je ono što se vidi na mojim slikama, tvrdi njemački slikar za čije radove kritičari kažu da predstavljaju „igru svjetlosti i boja, koja ne želi da bude shvaćena nego viđena i za čije približavanje je potrebna istančanost čula“.
Jürgen Mitransky je do sada izlagao u brojnim galerijama u Hrvatskoj. A ovo mu je prvo predstavljanje u Berlinu.- Bio sam cijelo ljeto na Murteru. Imao sam izložbu u Šibeniku. Ovdje je 29 slika. One su i svojevrstan most između Hrvatske i Njemačke. Čast mi je da su izložena ovdje u Veleposlanstvu RH u Berlinu, rekao je Jürgen Mitransky nakon otvaranja izložbe.

Potom je pred brojnim gostima zapjevala klapa Sveti Juraj iz Splita. Zadugo ih uzvanici Božićnog prijama nisu puštali da odu, tako su svojom pjesmom oduševili. Pjesma „Ružo crvena“ koju izvanredno izvodi „Sveti Juraj“ a po kojoj se zove i njihov CD, postala je svojevrsna „himna“ ove večeri. Vrijedilo je to sve barem kratka predstavljanja:- Klapa hrvatske ratne moranarice "Sveti Juraj" je osnovana 2001. godine na inicijativu Vojnog ordinarijata s ciljem da na međunarodnom susretu vojske u Lurdu predstavi RH i oružane snage i to prvenstveno kroz sakralni program i domoljubne skladbe. Poslije se stvorila realna potreba da se nastavi sa radom i evo već punih devet godina pjevamo po svim meridijanima i paralelama i često smo gosti naše dijaspore, hrvatskih društava ili katoličkih misija, rekao nam je voditelj klape Sveti Juraj, Marko Bralić predstavljajućii nam i ostale članove klape. A to su uz umjetničkog voditelja profesora Maria Božića i voditelja klape Marka Bralića, još i Hrvoslav Kužić, Ivica Kuzmanić, Bruno Andrić, Darko Tranfić, Domagoj Žanić, Ignacio Tranfić, Goran Bralić i Jakov Šegić . Berlin ih je sve dobro upamtio!

četvrtak, 3. prosinca 2009.

PET GODINA "TIJARICE"


S DOBRIM SE DJELIMA PONOSE

Članovi zavičajnog kluba Tijarica Berlin Brandenburg e.V su organiziranjem prve Tijaričke fešte, obilježili petu godinu od osnutka i početka djelovanja kluba. Stigli su sa škrtog i kamenitog tla prije 40 godina. Ne svi odjednom i zajedno. Ali oni koji su stigli među prvima, „povukli“ su za sobom i obitelji, brojne rođake, prijatelje. I zabavili se ozbiljnim i zahtjevnim poslom. Najčešće se bave ugostiteljstvom. Na desetine je restorana u Berlinu, u vlasništvu Tijaričana.
Osnivajući prije pet godina zajedničku udrugu, poželješe kroz nju iskazati ljubav prema rodnom kraju. I pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Netom organizirana zabava i proslava pete obljetnice, plod je potrebe iskazati zahvalnost svima koji su u tim zadacima i ciljevima udruge svesrdno pomagali. Okupili su se Tijaričani i njihove obitelji. Pa i oni koji nisu iz Tijarice nego okolnih mjesta a svesrdno su priključeni u svakoj aktivnosti. Riječ-dvije o tome je na početku zabave progovorio predsjednik Kluba, Ivan Sučić, spominjući se i vremena osnutka od prije pet godina kada je za prvog predsjednika Kluba bio izabran Zvonko Žaper. Sučić se ujedno zahvalio i dugogodišnjem, vrlo aktivnom rizničaru, Stipi Pervanu radi čijeg prilježnog rada je posljednjih godina prikupljeno i potrebnima poslano oko 70 tisuća eura.



– Želja da vam svima zajedno kažem hvala je i razlog ovog našeg okupljanja. Hvala za vaše darove, novac koji ste priložili. Osobno znam kako ste ga teško zaradili. Zato, hvale nikad dosta, rekao je predsjednik Sučić te ovom prigodom u znak zahvalnosti za njegov vrijedan rad, rizničaru Kluba, Stipi Pervanu uručio na dar sliku Tijarice.



– Onaj kome mi pomognemo, možda će pomoći nekome drugome, rekao je u kratkom govoru Stipe Pervan, iznenađen darom namjenjenom njemu.- Ja sam 35 godina ovdje u Berlinu. Kako je lijepo sresti u svijetu svog čovjeka koji je pozitivan. Među prvima su od nas ovdje došli Slavka Čović i Mate Pogačić. Da nije bilo njih ovdje, ne bi bilo ni nas. A danas, primjerice, Mate Pogačić ima četvero djece sa diplomama. To je naša budućnost u koju trebamo ulagati, naša djeca. Svima zahvaljujem koji pomažu i daju svoje priloge kada dođem kod njih, kako Tijaričanima tako i našim susjedima iz Kamenskog, Voštana. Ima i ljudi koji ne daju ništa. A oni koji daju i pomažu, njima će se to stostruko dobrim vratiti. Mislim da u svijetu svugdje treba primati kontakt one zemlje i naroda kod kojega si došao. Ali ne treba ni zaboraviti svoje. Što sam stariji, to te više volim, moja Tijarico, rekao je rizničar Pervan, zahvaljujući na pohvalama i daru.


Nazočnima na večeri se kratko obratio i gost iz Domovine, župnik iz Tijarice, don Mate Lekić koji se za ovu važnu prigodu zaputio na dugo putovanje.



- Puno ste dobrog učinili. A ja vama evo donosim izraze ljubavi. Ovo druženje oplemenjuje i obogaćuje, to je nešto veliko. Vas ovdje ne veže samo Tijarica nego i nešto dublje. Želio bi da to dublje i ostane. Po tome ćete osjećati i za Tijaricu i za Hrvatsku. Nemojte se utopiti u masi, budite to što jeste, neka i djeca znaju ko su i što su. Želim da vaš klub živi, da se susrećete što češće, da i mladi upoznaju naše mlade u domovini, to daje čvršću povezanost, rekao je don Mate Lekić i dodao:- Prvi puta sam u Njemačkoj. Bio sam prije na kraće u Austriji, Italiji ali u Njemačkoj i ovako daleko, ne. U Tijarici sam 10 godina i nisam nikad noć prespavao van svoga kreveta. Ali kažem sam sebi, oni mogu pomisliti da imam nešto protiv njih, idem da im pokažem da ih volim. Daljina nas dijeli ali ne osjećaji. Vas ne dijeli ni daljina ni osjećaji, rekao je Tijarički župnik svojim Tijaričanima u Berlinu. Prva Tijarička fešta posvećena petogodišnjem, vrlo uspješnom dobrotvornom djelovanju ove udruge, potrajala je do kasnih sati. Njoj su nazočili i predstavnici drugih hrvatskih udruga, svećenik fra Rade Tolić kao i Ivan Ugrin, glavni urednik europskog izdanja Slobodne Dalmacije koji je u Berlinu tih dana promovirao svoju knjigu „Nikad nazad“. Glazbeni ugođaj zabavi Tijaričana dao je Toni Bliznac iz Kostanja. A za brojne gastronomske specijalitete i bogatu trpezu pobrinuli su se Tijaričani sami. Svojim se petogodišnjim, dobrotvornim djelom i četrdesetogodišnjim ugostiteljskim i životnim tragovima u Berlinu, i te kako mogu ponositi.

srijeda, 2. prosinca 2009.

OBLJETNICA HDZ-a


SRETAN 20. ROĐENDAN „STJEPANU RADIĆU“ ! Berlinski ogranak HDZ-a „Stjepan Radić“, obilježio je vrijednu obljetnicu, 20 godina od pečetka rada i djelovanja. Obljetnica dobija na većem značenju kada se zna da je upravo berlinski „Stjepan Radić“, najstariji HDZ-ov ogranak u Njemačkoj, osnovan 12. studenog 1989. godine, tek par mjeseci nakon osnivanja Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskoj. Tim povodom, vodstvo HDZ-a u Berlinu je u dvorani Hrvatske katoličke misije organiziralo rođendansku proslavu za svoje članove i prijatelje, goste iz Berlina, Njemačke i Domovine. Proslavi su pored članova HDZ-a „Stjepan Radić“ nazočili i počasni gosti, veleposlanik RH u Njemačkoj dr. Miro Kovač i njegov suradnik Daniel Glunčić, potom gošća iz Domovine, Ivanka Roksandić, saborska zastupnica i potpredsjednica Kluba HDZ-a u Hrvatskom saboru te članica Odbora za Hrvate izvan Hrvatske. Rođendanskoj proslavi berlinskog ogranka HDZ-a nazočili su i gosti iz Hamburga, predsjednik tamošnjeg ogranka i dopredsjednik Koordinacije Sjeverna Njemačka, Božidar Trčak te članovi hamburškog ogranka, Stjepan Barbarić, Nela Barbarić i Đurđica Sili. Događaj je imao i njemačkog gosta, Joachima Laubea, člana HDZ-ove bliske stranke CDU općine Reinickendorf . Proslavu nije propustio ni i svojevrsni domaćin, berlinski župnik fra Petar Čirko. A nazočili su i predstavnici Saveza, udruga i društava berlinskih Hrvata. Za ukusne zalogaje ove proslave pobrinuo se dopredsjednik ogranka HDZ-a, ugostitelj i vlasnik berlinskog restorana „Medaillon“, Ante Šolić dok su se u spravljanju poslastica iskazale vrijedne članice HDZ-a. Vrijedna obljetnica „Stjepana Radića“ bila je, nakon otpjevane hrvatske himne i minute šutnje u slavu pokojnih branitelja domovine, i prigoda da se svi nazočni zajedno podsjete vremena od prije 20 godina kada su Hrvati u Berlinu čuli i shvatili glas i poziv iz Domovine koji je bio istovjetan i zajednički sa njihovim htijenjima i ostvarenjima sna o Hrvatskoj. Nazočnima se ponaprije obratio predsjednik ogranka „Stjepan Radić“ Krešo Urban te prepustio riječ i ostalima koji su imali iznijeti važne stvari iz prošlosti i sadašnjosti HDZ-a u Berlinu i šire. Ponajprije je riječ- dvije izrekao fra Petar Čirko. –Nastoji se ponekad pokazati kako crkvi nije mjesto u politici. No, crkva ne može bez ljudi a ljudi ne mogu bez politike. Ona je savjest ljudi i politike i podizat će svoj glas, jer to je i demokratsko pravo svakoga, uvijek kad to bude potrebno, rekao je kratko berlinski župnik čestitajući HDZ-u u Berlinu vrijednu obljetnicu. Potom je govorio Stanislav Halužan, bivši dugogodišnji predsjednik „Stjepana Radića“ i aktualni predsjednik Koordinacije Sjeverna Njemačka, podsjećajući se kako je osnivanje HDZ-a uslijedilo nedugo nakon što je Hrvate u Berlinu, u listopadu 1989. godine, posjetio Franjo Tuđman. Podsjetio je Halužan na vrijeme kada su Hrvati Berlina samo u 1992. godini poslali najmanje stotinu milijuna maraka. –Za jedan veliki dio te pomoći zaslužni su i članovi našeg ogranka. Svaki naš pojedinac je u brojnim akcijama radio i lobirao za Hrvatsku. Želim istaknuti da i bez nas u iseljeništvu i naših u domovini, Hrvatske ne bi ni bilo, rekao je Halužan navodeći i današnje aktivnosti Ogranka.-Surađujemo sa svim berlinskim društvima. Njegujemo i veliko prijateljstvo sa berlinskim CDU-om u općini Reinickendorf-Tegel. Pripremamo i spajanje gradova prijatelja, berlinske općine Reinickendorf sa Tuheljskim Toplicama i Velikim Trgoviščem. Mali su to koraci za velika prijateljstva, ali naše zasluge ostaju neizbrisive kako u povjesti tako i u budućnosti, rekao je Stanislav Halužan završavjući svoj vrlo emotivni govor riječima Franje Tuđmana:- Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što! Istog vremena i početaka rada HDZ-a u Berlinu podsjetio se pred svima i Zvonko Žaper, prvi predsjednik berlinskog ogranka. –Kako se to događalo? Poklapao se plan predsjednika Tuđmana sa planom iseljene Hrvatske. Naši su interesi bili zajednički. On je htio da se nešto učini a mi smo jedva dočekali da takav čovjek dođe. Htio je da budemo članovi, trebao je podršku i trebao je novac. I sve je to i dobio. Obećao nam je Hrvatsku po uzoru na zapadni svijet. Bila su to burna vremena i u Berlinu, rušio se Berlinski zid, urušio socijalizam, rekao je u uvodu Žaper te se podsjetio i dijela svog života u kojemu se politički i domoljubno oformljavao i sazrijevao zahvaljujući i drugima koji su mu pomogli otvoriti oči, podsjećajući se ujedno i pojedinaca koji su svojevremeno pomagali radu HDZ-a poput opernog pjevača Tomislava Neralića, berlinskih ugostitelja , potom spominjući se i zasluga pojedinca poput pokojnog Slavena Zeca koji je iz Berlina pošao put Domovine i stao u redove branitelja.-Naš ogranak je narastao na 600 članova . Sa osam predstavnika smo bili nazočni i na prvom saboru HDZ-a u Hrvatskoj gdje smo susreli Hrvate iz cijeloga svijeta. A za prve slobodne izbore smo unajmili avion, ispripovjedao je između ostalog Zvonko Žaper u vrlo zanimljivom, i točnosti i povjesti radi, važnom, rođendanskom sjećanju. Sa par riječi pozdrava, pohvala veoma dobro integriranim Hrvatima u Berlinu i čestitki stranačkim prijateljima, nazočnima se obratio i Nijemac Joachim Laube, prenoseći i pozdrave Franka Balzera, gradonačelnika općine Reinickendorf i Ronalda Gewalda, zastupnika u Europskom parlamentu. Zatim je na ovom svečanom skupu govorila i gošća iz Domovine, saborska zastupnica Ivanka Roksandić, prenoseći ponajprije pozdrave iz Domovine, pozdrave predsjednice Jadranke Kosor i cijelog HDZ-a. Možda 20 godina i ne izgleda puno vremena ali to je vrlo značajnih 20 godina u povjesti hrvatskog naroda. Hvala svima vama koji ste bili izvan domovine i koji ste poduprli ideju de. Tuđmana da stvori organizaciju koja je bila pokret a prerasla u najveću i najsnažniju stranku u Hrvatskoj. Danas ima 220 tisuća članova. HDZ u domovini je osnovan 17. lipnja 1989. godine a vaš ogranak 21. studenog iste godine. Bili ste vjetar u leđa stvaranju i jačanju stranke. Hrvati su postali jedno, iseljena i domovinska Hrvatska zajedno, a to je i bio cilj, rekla je Ivanka Roksandić iznoseći dalji razvoj događaja i dijelove iz 20-godišnje povjesti Hrvatske demokratske zajednice u Domovini i van nje, sve što je uslijedilo djelovanjem Tuđmana, potom Ive Sanadera i danas Jadranke Kosor.-Štitimo i njegujemo naš hrvatski identitet. Uz vašu pomoć i dalje ćemo spajati ljude izvan Domovine i u Domovini. Čestitam vam našu zajedničku obljetnicu, rekla je u Berlinu, između ostalog, saborska zastupnica Ivanka Roksandić poklanjajuči predstavnicima ogranka „Stjepan Radić“ i Koordinacije sjeverna Njemačka, Monografiju izdanu u povodu 20 godina HDZ-a. Na kraju svečanog dijela i prije zajedničkog objeda i druženja, kratkim se govorom nazočnima obratio i veleposlanik dr. Miro Kovač:- Vrlo je važno da jedna stranka kao HDZ ima takve partnere kao što ih imate ovdje u njemačkoj stranci CDU. I možete biti ponosni da je na ovu obljetnicu došla gospođa Roksandić iz Domovine. To govori da Domovina nije zaboravila Hrvate vani. Hrvatska je danas prihaćena kao moderna europska zemlja. Prije 20 godina nismo mogli ni zamisliti da će to ići tako brzo. I pomirba hrvatskog naroda je jedna od najvažnijih stvari koje su se dogodile. To je i omogućilo da se u vrijeme domovinskog rata disalo kao jedna duša.Čestitam vam na vašem angažmanu, znam koliko to truda iziskuje. Ponosan sam da sam tu s vama jer je ovo prvi ogranak u Njemačkoj. Uvjeren sam da ćete svojim radom i na dalje pomagati da u Hrvatskoj sve ide na bolje, zaključio je dr Kovač pred članovima berlinskog HDZ- a i njiihovim rođendanskim gostima koji su zajedno nastavili sa slavljem i obilježavanjem vrijedne 20-godišnje obljetnice „Stjepana Radića“.

HRT (glas Hrvatske) OVDJE HRVATSKA, A TKO JE TAMO