RIJEČIMA DO SRCA LJUDI

RIJEČIMA DO SRCA LJUDI 

Bila je to uistinu zanimljiva književna tribina u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva „V.F. Mažuranić“. Takav značaj joj se ne može dati po velikom odazivu, jer je bio umjeren, no epitet zanimljivosti zaslužila je po zainteresiranosti onih koji su joj se odazvali. Pa su uz nazočnost autora, koji je za ovu prigodu doputovao iz Splita, doživjeli potpunije sadržaj onoga čime se bavi Ivan Ugrin u svojoj knjizi Nikad nazad. A sadržaj knjige i autorov pogled upravljen je na mnoge aktualnosti u Domovini, brojne likove , važne događaje iz prošlosti koji su ostavili neizbrisive tragove na duši hrvatskoga naroda. Te su te teme, koje iseljenu hrvatsku jako zanimaju i ovom prigodom vrlo zainteresirale i posjetitelje književne večeri i promocije knjige Ivana Ugrina u dvorani Hrvatske katoličke misije.

Gosta iz Domovine i posjetitelje večeri je ponajprije pozdravio Stjepan Lozančić, predsjednik Mažuranića. Potom se sa par riječi dobrodošlice autoru i njegovu djelu, obratio i berlinski župnik fra Petar Čirko, izražavajući zadovoljstvo da jedan pisac, novinar iz Domovine , kroz kršćanski fokus kritički promatra svijet oko sebe i time upozorava na relativizam i gubitak moralnih načela suvremene, europske civilizacije. Posebno je fra Patar Čirko naglasio naslov knjige Nikad nazad, kroz koji je, veli, „ rečeno puno toga i koji navodi na razmišljanje“.

Potom su se, nakon uvodnih riječi organizatora i domaćina, posjetiteljima „obratile“ i djevojčice Mihaela Breljak, Sally i Amy Kühlenz ali ne riječima već notama i glazbom. Ovaj trio gitara sasvim je zasluženo publika nadarila lijepim pljeskom.

O autoru i knjizi ovom je prigodom govorila Sonja Breljak, novinarka Slobodne Dalmacije. U čitanju kolumni Ivana Ugrina, pridružila joj se Marija Šarić, učiteljica Hrvatske dopunske škole, inače i tajnica Mažuranića. Ugodnoj i zanimljivoj atmosferi doprinijela su i zainteresirana i zanimljiva pitanja posjetitelja upućena autoru. Tako se promocija knjige Nikad nazad produžila i razgovorima o Domovini i iseljeništvu.Nastavak večeri uslijedio je uz kavu i kolače koje su priredile vrijedne članice Mažuranića te neobavezne razgovore i druženje berlinskih Hrvata sa gostom iz Splita, u ozračju spoja dviju strana koje čine jednu cjelinu, iseljene Hrvatske sa onom domovinskom. I ovakva druženja, promocije, kulturni događaji, knjige i pisci iz Domovine mali su kamenčić koji doprinosi da se taj spoj još čvršće i jače, drži zajedno.

HRVATSKI PREDSJEDNIK POSJETIO BERLIN

STJEPAN MESIĆ PROŠAO KROZ BRANDENBURŠKA VRATA

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić boravio je u jednodnevnom radnom posjetu Berlinu. Zajedno sa hrvatskim predsjednikom u Berlin su doputovali i Budimir Lončar, posebni savjetnik, Tomislav Jakić, savjetnik za vanjsku politiku, potom Darko Božinović, državni tajnik za politička pitanja Ministarstva vanjkih poslova, te pomoćnice Ana Šimundža i Helena Kesarić.

Predsjednik je tijekom dana imao pun program susreta i razgovora sa visokim njemačkim političkim dužnosnicima. Ponajprije ga je protokol odveo do njemačkog predsjednika Horsta Köhlera. Potom je uslijedio susret sa berlinskim gradonačelnikom Klausom Wowereitom. Zajedno su, hrvatski predsjednik i berlinski gradonačelnik, prošli i kroz znamenita Brandenburška vrata, od poznatog Pariser Platza prema povjesnoj 17. Juni. Tu je, ispred Brandenburških vrata uz koja se na vjetru vijorila i hrvatska zastava, predsjednik Mesić dao kratku izjavu njemačkim i hrvatskim novinarima, rezimirajući susrete sa njemačkim predsjednikom.

- Razgovarali smo o našoj bilateralnoj suradnji. I o širom problemima naše Regije. Upoznao sam ga sa mojim viđenjem problema Regije i o tome kako Europa može pomoći da se riješe neke neuralgične točke. Europa mora pomoći da se iz politike eliminiraju oni koji negiraju i razbijaju Bosnu i Hercegovinu jer to smeta cijeloj Regiji.Ja sam predsjednika i upoznao sa mojim mišljenjem da je ono što radi danas Milorad Dodik, nastavak, samo na drugi način, onog što je radio Milošević, rekao je Stjepan Mesić i dodao:- Apelirao sam i na daljoj suradnji njemačkog i hrvatskog gospodarstva. Hrvatska ima potencijale ali nema toliko kapitala da ih aktivira. Tu nam Njemačka može pomoći, izjavio je hrvatski predsjednik zaključivši izjavu i pogledom na njemačku metropolu. -Berlin se potpuno preobrazio. Ovo je jedan sjajno organiziran grad ali ima velikih problema sa slikom svoga stanovništava. Sve je više starih a podmlatka je sve manje. Ovaj grad je prije drugog svjetskog rata imao preko 4 milijuna stanovnika a sada ima dosta manje. To je veliki problem Berlina ...rekao je Mesić nakon prolaska kroz Brandenburška vrata sa berlinskim gradonačelnikom Klausom Wowereitom. Predsjednik Mesić se potom zaputio prema Potsdamu gdje se susreo i razgovarao sa ministrom-predsjednikom Brandenburga, Matthiasom Platzeckom.

Večernji sati boravka predsjednika Mesića u Berlinu, bili su rezervirani za gostovanje na parlamentarnoj večeri koju je u prestižnom berlinskom hotelu Adlon Kempinski, organizirao Ost –Ausschuss der Deutschen Wirtschat na čiji poziv je Stjepan Mesić i boravio u Berlinu. Ovaj susret hrvatskog predsjednika sa njemačkim parlamentarnim zastupnicima, predstavnicima njemačkih ministarstava i njemačke privrede protekao je u svjetlu doprinosa daljoj dogradnji političkog i gospodarskog dijaloga sa Hrvatskom te cijelim regionom jugoistočne Europe.

tekst i foto: sonja breljak

PROSLAVE

CRKVENI PJEVAČI OBILJEŽILI SVETU CECILIJU

Pjevači crkvenih zborova Hrvatske katoličke misije Berlin, obilježili su i proslavili svetu Ceciliju, zaštitnicu glazbe i crkvenog pjevanja. Ponajprije su pjevanjem upotpunili nedjeljna misna slavlja na blagdan Krista Kralja. Po završetku misnog slavlja, sustigle su ih riječi zahvalnosti berlinskog župnika fra Petra Čirka. A potom su se crkveni pjevači okupili na zajedničkom nedjeljnom objedu u dvorani Hrvatske katoličke misije. Pjesmom i druženjem su obilježili i ovogodišnje tradicionalno okupljanje svih crkvenih pjevača. A ono i nije tako često. Naime, članovi crkvenih zborova Hrvatske katoličke misije pjevaju za nedjeljnih misnih slavlja, u tri berlinske crkve. Tako praktički, djeluju, tri mješovita zbora odraslih. Zbor koji pjeva u crkvi svete Marije na Spandau, vodi i glazbeno prati Suzana Smolković. Onaj u središtu misije, u crkvi svetog Sebastiana, vodi Marijana Marković a glazbeno prati Vesna Bagarić dok zbor na Mehringdammu, u crkvi svetog Bonifacija, organiziraju i vode Matija i Anđica Ćosić a glazbeno prati Ante Bagarić. Odnedavno se ovom zboru priključila i mlada Čakovčanka, operna pjevačica Evelin Novak, koja pjeva u Berlinskoj Staatsoper pa često glazbeno prati crkvene pjevače ili i zapjeva na zadovoljstvo svih vjernika.

Inače, organizirano crkveno pjevanje u Berlinu, prema sjećanjima onih sa dugogodišnjim pjevačkim stažom, ima tridesetogodišnju tradiciju. Pjevalo se već i od početka djelovanja Hrvatske katoličke misije u Berlinu, odnosno od 1969. godine. No, istinski organiziran rad sa pjevačima i crkvenim zborovima, veže se u Berlinu uz 1978. godinu i dolazak dušobrižnika fra Stipice Grgata i djelovanje časne sestre Krešimire Skopljaković. Dječji zbor „Ivan Lukačić“ je u to vrijeme postao poznat i van berlinskih granica. A i zborno pjevanje odraslih i mladih doživjelo je pravi procvat. Posljednjih godina crkveni zbor je vodila sestra Fabiola Bobaš. A onda su časne sestre 2005. godine, odlukama viših instanci, napustile Berlin pa su i zborovi ostali bez zborovođa.

Činilo se tada da za crkveno pjevanje ne dolaze lijepi i plodni dani. Svećenici i župnik zbog zauzetosti nisu imali vremena posvetiti se zborovima. No,vjernici, dugogodišnji pjevači su preuzeli stvar u svoje ruke pa zborno pjevanje iz dana u dan napreduje, obogaćuje se. I budućnost crkvenog pjevanja sad izgleda sasvim drugačije, svjetlije. O tome svjedoči i vrlo dobar zbor djece „Berlinski mališani“ koje vodi i glazbeno prati Marija Kolak.

Sve pjevačke aktivnosti odvijaju se naravno, pod pažljivim okom župnika fra Petra Čirka i svećenika fra Radoslava Tolića i fra Stipe Čirka. Tu pažnju prema crkvenim pjevačima pokazali su i organiziranjem proslave svete Cecilije gdje su zajedno sa članovima zborova zapjevali poznate crkvene i druge napjeve.

Podsjetimo, priča o svetoj Ceciliji, zaštitnici crkvene glazbe, čijim je imenom i likom obilježen 22. studeni, potječe iz pučke legende što živi osamnaest stoljeća i govori o mladoj, produhovljenoj ženi koja nije pokleknula u vjeri za vrijeme progona kršćanstva. Zbog čvrstine i nepokorivosti je osuđena na smrt. No, prije mučeničke smrti, podijelila je siromasima svo svoje bogatstvo. Stara legenda govori i da je Cecilija bila lijepa izgleda, stasa i glasa i da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Pripisuje joj se i sposobnost sviranja svih instrumenata kao i da je izumiteljica orgulja. Od davnina se časti kao zaštitnica glazbe i crkvenog pjevanja.

U njenu čast se pjevači crkvenih zborova Hrvatske katoličke misije u Berlinu okupiše i na ovonedjeljnom druženju. Bila je to lijepa slika. Izgledali su svi zajedno poput jedne velike, povezane obitelji.
tekst i foto: sonja breljak

"MAŽURANIĆ" ORGANIZIRA PROMOCIJU KNJIGE IVANA UGRINA

„NIKAD NAZAD“ PRED BERLINSKIM HRVATIMA

Hrvatsko kulturno društvo „V.F. Mažuranić“ organizira u petak 27. studenog predstavljanje knjige „Nikad nazad“, Ivana Ugrina, urednika Europskog izdanja Slobodne Dalmacije.

Ivan Ugrin je diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Osamdesetih godina je bio vrlo angažiran u studentskom katoličkom pokretu u Hrvatskoj što se odrazilo na njegov daljnji sveukupan rad određujući ga kao katoličkog intelektualca i poznavatelja općedruštvenih zbivanja, osobito vezanih uz vjerska pitanja. Autor je i urednik nekoliko knjiga i monografija pod naslovima: „Međugorje“, „Papa u Splitu i Solinu“, „Uskličnik“, „Znakovi vremena“, „Hrvati to znaju“ i „Kardinalni razgovori“. Ugrinov rad je nagrađivan više puta. Primjerice, dobitnik je nagrade „Marija Jurić Zagorka“ Hrvatskog novinarskog društva“ kao i nagrade Hrvatskog društva katoličkih novinara. Ivan Ugrin je predsjednik Nezavisnog sindikata Slobodne Dalmacije, vanjski je član Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora, te član Matice Hrvatske.

Promocija knjige „Nikad nazad“, Ivana Ugrina u organizaciji „Mažuranića“ i potporu Misije, u Berlinu je u petak, 27. studenog u 19 sati u dvorani Hrvatske katoličke misije na adresi Feld Str. 4, 13 355 Berlin.

IZVJEŠĆE SA SASTANKA SAVEZA HRVATSKIH DRUŠTAVA BERLINA

DOGOVOR KUĆU GRADI

 Savez hrvatskih društava Berlina je održao jedan od prvih jesenjih sastanaka. Bila je to prigoda za rezimirata provedbu zajedničkih aktivnosti koje je Savez poduzimao tijekom godine. A svakako i za porazgovarati o događajima i aktivnostima do kraja godine u udrugama i društvima koje Savez okuplja. Pa i prigoda za početak planiranja i dogovora o akcijama i događajima s početka i tijekom sljedeće godine.

 U sastavu Saveza hrvatskih društava Berlina, jedinstvenog koordinirajućeg tijela rada hrvatskih društava, nalazi se osam društava različita sadržaja, od sportskih , preko dobrotvornih do obrazovnih i kulturnih. Zajedničko im je nastojanje očuvanja i širenja hrvatskog jezika, kulture i duha te prenošenje kulturnog nasljeđa mladim Hrvatima, trećoj iseljeničkoj generaciji. Svaki doprinos tom cilju vrijedan je poput bisera u moru.

Na netom održanom sastanku Savez hrvatskih društava je razmotrio aktivnosti koje pojedina društva imaju do kraja godine. Kao što je i uobičajeno u predbožnićno vrijeme, termini su vrlo zgusnuti. SD Croatia je uz nazočnost članova i prijatelja netom otvorila nove društvene i upravne prostorije na adresi Ofener Str/Glasgower Str. a priprema i skori/20. prosinca/malonogometni Božićni turnir.

Prema najavama, Hrvatska dopunska škola, potpomognuta Društvom prijatelja hrvatske dopunske škole, priprema za 26. studenog u 19 sati u dvorani HKM-a, prošireni roditeljski sastanak na kojemu će nastojati zainteresirati berlinske Hrvate za Hrvatsku dopunsku školu prijeko potrebnoj njihovoj djeci. Potom 27. studenog, „Mažuranić“ organizira predstavljanje knjige „Nikad nazad“ Ivana Ugrina. Promocija je u dvorani HKM-a u 19 sati.

Zanimljivo će biti zatim i kod Ogranka HDZ-a „Stjepan Radić“ i Zavičajnog kluba “Tijarica”. Naime, prvi obilježavaju 20 godina djelovanja 28. studenog u 18 sati, u dvorani HKM-a a Tijaričani za 29. studenog pripremaju veliku internu zabavu za svoje članove i goste u povodu pet godina rada udruge. Prostor za zabavu pronašli su u Stadtmission na adresi Lehrte Str. 68, 10 557 Berlin.

Sastanku Saveza nazočio je i Daniel Glunčić, u Veleposlanstvu RH zadužen za odnose s javnošću koji je, pošto je ujedno i predsjednik Njemačko-hrvatskog društva Bonn izvjestio da ovo društvo ovogodišnju tradicionalnu „Nagradu Franjo Basić“ uručuje u Berlinu 1. prosinca u Zastupništvu Bayerna. Bit će krajem studenog i u prosincu dosta mjesta i događaja koje berlinski Hrvati mogu posjetiti a svaka udruga priredit će i tradicionalnu božićnu zabavu za članove i prijatelje.

Onima koji se ipak požele berlinskog zraka, preporuča se posjeta štandu „Brođana“ na tradicionalnom, uličnom Božićnom sajmu koji se održava u općini Lichtenrade sve subote uoči adventa. A kad Božićni dani i vrijeme slavlja s kraja godine minu, doći će vrijeme za prihvati se ponovo društvenog posla. A da se ima već sada o čemu razmišljati i što planirati pobrinuo se već i na ovom sastanku Savez hrvatskih društava.

Prema izvješću zaduženih, Savez je uputio nadležnim njemačkim službama zahtjev za imenovanje jedne ulice, točnije ulice Ahorn Strasse gdje je Veleposlanstvo RH, hrvatskim imenom. O tome će u naredno vrijeme sasvim sigurno stići odgovor i odluka njemačkih vlasti. Potom, Savez je jednoglasno usvojio želju i plan za organiziranje Blistave noći klasike III. Ovaj jedinstveni koncert hrvatskih umjetnika koji žive i rade u Njemačkoj, osvojio je srca brojnih. Pa ne čudi odluka Saveza o nastavku njegova organiziranja po treći puta za redom.

Planirani termini za Blistavu noć klasike su u drugoj polovici četvrtog mjeseca iduće godine. A pripreme počinju odmah. Na razmatranje je predsjednik Saveza, Ivan Bitunjac, dao i prijedlog o održavanju i snimanju emisije Lijepom našom u Berlinu. Pozitivni primjeri iz Sindelfingena ili Züricha pokazatelj su da je organizacija ove emisije moguća na obostrano zadovoljstvo i domaćina i gostiju, odnosno organizatora u Berlinu, društava i udruga u Savezu i Hrvatske televizije.

Na toj relaciji Savez će u dogledno vrijeme ispitati realne mogućnosti ostvarenja prijedloga pa će prema tim saznanjima na jednom od skorih narednih sastanaka i donijeti stav i odluku u smislu pristajanja ili odbacivanja prijedloga o organiziranju snimanja emisije Lijepom našom u njemačkoj metropoli.

 Po sagledavanju termina skorih aktivnosti i planova za budući rad društava i Saveza, potom u iščekivanju Božića i brojnih proslava berlinskih Hrvata, živih i brojnih aktivnosti Hrvatske katoličke misije kao i predstojećih predsjedničkih izbora za koje je i na ovom sastanku Saveza napomenuta obavezna prethodna registracija birača, može se zaključiti da među Hrvatima u Berlinu, u sportskom, kulturnom ili duhovnom smislu, nije i neće biti dosadno.
tekst i foto: sonja breljak

KUTAK ZA POETSKI TRENUTAK

JESENJE LIŠĆE od Marije Matijašević

Šušti li šušti
noga ga stišće
na podu spava
žuta mu glava.

U zlato se obuklo
to lišće promuklo
pokrilo put i stazu
doziva ljutu zimu.

Malo se bojilo žuto
pa onda crveno i zeleno
smeđe i piknjavo
jesen začaralo.

Na kuće se slak popeo
crveno-mrkasto obojio
zidove obukao
u kosu prošarao.

U breze noge bijele
naušnice zelene
treperi joj lišće
srce joj dršće.

Kesteni su popadali
cvijetovi su usahnuli
javor se krvlju namazao
hrast se žirom načičkao.

2004. / slike Marije Matijašević fotografirao Alfred Matijašević

Pjesnikinja Marija Matijašević, rođena je u selu Stružec kraj Popovače. Dugi niz godina živi u Berlinu. Piše, slika, oživljava pjesničkim riječima i slikarskom bojom, uspomene i sjećanja na rodni kraj, prirodu, rijeku, šumu, sve što oko vidi, čemu se razum divi, što srce vječito nosi i čuva i daleko od Domovine. Marija Matijašević sudjeluje redovito na Susretima pjesnika iz dijaspore u Rešetarima. Sudjelovala je i na Pjesničkim večerima u dalekom Chicagu. Erato- Mađunarodni institut za književnost joj je 2004. godine dodijelio priznanje za književno umjetničko stvaranje u Hrvatskoj za pjesmu Lijepom našom. Kao slikarica, Marija Matijašević je do sada imala dvadesetak samostalnih izložbi u Berlinu i Domovini. Kao pjesnikinja, do sada je , u vlastitoj, skromnoj i ograničenoj nakladi, tiskala 17 zbirki pjesama. Upravo je pri kraju sa objavom 18. knjige poezije.

REGISTRIRANJE BIRAČA ZA PREDSJEDNIČKE IZBORE

Nakon što je Državno izborno povjerenstvo priopćilo da u izbornu utrku kao pravovaljani kandidati koji su prikupili odgovarajući i propisani broj potpisa potpore građana, ulazi 12 kandidata, započela je time ujedno i zvanična izborna promidžba. 

Na nju će se put put predsjedničkih izbora uputiti Milan Bandić, Andrija Hebrang, Ivo Josipović, Josip Jurčević, Damir Kajin, Boris Mikšić, Dragan Primorac, Vesna Pusić, Vesna Škare-Ožbolt, Miroslav Tuđman, Nadan Vidošević i Slavko Vukšić. 

No, dok izborna promidžba do predsjedničkih izbora zakazanih za 27. prosinca, traje, pred potencijalnim biračima u inozemstvu kao i Veleposlanstvom i konzularnim predstavništvima stoji još jedna zadaća. Naime, da bi se glasovanju na predstojećim predsjedničkim izborima u inozemstvu pristupilo, potrebno je u izvršiti prethodnu registraciju. 

Od nje su izuzeti samo oni iseljenici koji u putovnicama imaju njemačku adresu, nisu je mijenjali i u tom mjestu i namjeravaju glasovati. U povodu predstojećih predsjedničkih izbora i s tim u svezi potrebne prethodne registracije birača, Veleposlanstvo RH dalo je Objavu o prethodnoj registraciji birača. 

Ovom objavom, pozivaju se na prethodnu registraciju u diplomatskim misijama i konzularnim uredima RH u inozemstvu: birači koji imaju prebivalište u RH a trajnije borave u inozemstvu, zatim birači koji nemaju prebivalište u RH a promijenili su prebivalište u inozemstvu, recimo iz Bosne i Hercegovine došli živjeti u Njemačku. Prethodno se trebaju reistrirati i birači koji nemaju prebivalište u RH a promijenili su mjesto prebivališta unutar države, primjerice, iz Müchena došli živjeti u Hamburg kao i birači koji nemaju prebivalište u RH a nisu upisani u popis birača. 

Prethodna registracija birača za glasovanje u inozemstvu može se obaviti u diplomatskim misijama i konzularnim uredima RH na čijem području hrvatski državljani borave ili prebivaju u inozemstvu, najkasnije 14 dana prije održavanja izbora zakazanih za 27. Prosinca. Zahtjeva za prethodnu registraciju može se podnijeti pismeno, usmeno ili telefonski. Birači bez prebivališta u Hrvatskoj koji će se na dan izbora zateći u RH, trebaju se prethodno registrirati pri nadležnom tijelu u RH koje vodi popis birača. 

Pregled popisa birača s prebivalištem u RH dostupan je na internetskim stranicama Ministarstva uprave http://www.uprava.hr/ a za birače bez prebivališta u RH i one s prebivalištem u Gradu Zagrebu dostupan je u Središnjoj evidenciji popisa birača http://www.zagreb.hr/. Sve detaljnije informacije oko izbora i prethodne registracije mogu se dobiti u konzularnim predstavništvima ili Veleposlanstvu RH u Berlinu putem telefona 030 219 155 14.
tekst i foto: sonja breljak

BROĐANI OBILJEŽILI TADIJIN 104. ROĐENDAN

Članovi Zavičajnog kluba „Brođani“ iz Berlina, jedinstvene dobrotvorne udruge, okupili su se u svojim prostorijama u berlinskoj općini Neukoelln i prigodno i ove godine obilježili obljetnicu rođenja slavnog im sugrađanina, pjesnika Dragutina Tadijanovića.

Tadijanović je preminuo prije dvije godine u 102. godini života a berlinski Brođani se od tada redovito sastaju na pjesnikov dan rođenja te se zajedno prisjete njegova velikog stvaralaštva u kojemu vječito obitava i ljubav prema rodnom kraju. I ove su godine predsjednik „Brođana“, Ivan Bitunjac i dopredsjednica Elizabeta Kopić, okupili članove Kluba, podsjetili se zajedno pjesnikova života i djela kroz stih i prozu iz Tadijanovićevih knjiga te pogostili slavonskim specijalitetima u slavu i čast imena i stihova koji svojom jednostavnošću, toplinom i osjećajnošću, ostaju kao najljepši dar i neiscrpan izvor i budućih literarnih, ugodnih rođendanskih druženja.
tekst i foto: sonja breljak

TKO SADA SPAVA

 

Berlin je, u vrijeme dok nastaju redovi ove moje kolumne, poput centra svijeta. Ispunili ga brojni gosti, političari, uglednici, turisti...Izvještavaju novinari, dopisnici, TV ekipe... Novi detalji..zanimljiva sjećanja...povjesne slike oko Brandenburških vrata, Reichstaga...

Iz ovog su grada tako i prije dvadeset godina potekle senzacionalne, neočekivane vijesti. I pretvorile grad u cijeli svijet. Zar je to čudno? Kad nakon 28 godina padaju zidovi, ne graniči li to uistinu sa čudom. Promislite i sami! Netko se rodio u istočnom dijelu ovoga grada, tamo 1961. godine i potom punih 28 godina ostao bez mogućnosti da prijeđe granicu, preskoči zid, pogleda s druge strane. Još gore je bilo onima što su taj pogled upamtili. Pa im je potom odjednom uskraćen.

Kako dugo ponekad neke ljudske gluposti, čuvane silom, znaju trajati. Istina, pokazalo se i u ovom slučaju da sve ima svoj kraj. Ispravna je ona narodna- svaka sila za vremena, no svejedno, ponekad to predugo traje. Cijele generacije odrastu okovane, uskraćene, podijeljene, osakaćene, traumatizirane, zatvorene. Eh taj Berlinski zid! Kako mora da je bio težak to kamen na srcu njemačkog naroda.

Bilo kojeg naroda.

Moji poznanici koji su stanovali u Märkische Viertel, vrlo blizu zida, na zapadnoj strani grada, tvrde: „Naš zid nije bio ružan. Bio je šaren, iscrtan. Uvečer bismo znali šetati tik uz njega. Naš zid je bio lijep“. Ali druga strana, ona istočna, ni blizu svojemu zidu nije mogla.

Sivi betonski blokovi. Doći do njih, preskočiti zid... sanjali su mnogi. I mnogi su taj san platili životom. Na stotine je takvih slučajeva. I djelić njihova života ugrađen je u noć kada su padali kameni blokovi. Suze... ljudi u zagrljaju ...euforija... sve to pokazuju slike iz snimke od prije 20 godina. I ljudi i danas dirnuti veličinom događaja, spominju te dane, taj dan..noć 9. studenog kada je pao Berlinski zid.

I naši ljudi se dobro sjećaju toga vremena. Brojni su živjeli u neposrednoj blizini zida sa zapadne strane. Sjećaju se lijepih doživljaja. Pa i ponečega što im se kasnije i nije svidjelo. Tako i Nijemci reagiraju. Ponekog se i sa sjetom spomenu i oni sa istoka i oni sa zapada, nekog vremena od prije. No, većinom su ta reagiranja pozitivna u pogledu procjene važnosti događaja od prije 20 godina.

Otvaranje granice i ujedinjenje Njemačke je bio izniman, važan, pozitivan događaj.U tome je, tvrde njemački analitičari, jedinstvenog pogleda čak 91 posto ispitanika iz istočnih dijelova i 85 posto onih iz zapadnih dijelova Njemačke.

Pa iako oni sa istočne strane u 58 posto slučajeva misle da je društvo poslije 1989. godine postalo nepravednije, jedinstven je i pozitivan pogled na pad Berlinskog zida , njegovu važnost, povijesnu ulogu, značenje za Njemački položaj i ugled u svijetu. Na dan 9. studenog Berlin je dao svoj doprinos novom društvenom uređenju i novim pogledima na svijet.

Ponekad, dok šetam gradom, posebno u dijelu gdje stanujem i gdje i više puta dnevno pregazim oznake negdašnjeg Berlinskog zida, ne mogu da povjerujem da su netom prije 20 godina ovdje na neki način ljudi živjeli u svojevrsnom logoru, potlačeni, ograničeni, ponižavani.

Kako uskogrudi znaju biti političari . Ne vide ponekad dalje od vlastitog nosa. A upravljaju sudbinama čitavog naroda, svijeta... -Mi smo narod! Hoćemo van! Tako su vikali Berlinčani u istočnom dijelu 9. studenog 1989. godine.

Glasnogovornik Politbiroa Schabowski je zbunjeno pročitao vijest o dozvoli putovanja na zapadnu stranu. „Prema mojim saznanjima..mucao je zbunjeno na upite novinara..to vrijedi odmah ...i nije ograničeno... Bilo je to narodu dovoljno. Berlinčani su zajedno prešli most u ulici Bornholmer Strasse. Tu je ponajprije podignut teški kameni blog visok tri metra...i ukazao se pogled na zapadnu stranu. Rukovali se granični policajci, građani, nepoznati.

Njemačka je do danas uložila 2 bilijuna eura u obnovu nekadašnjih istočnih zemalja. Vrijedilo je to osjećaja i doživljaja kojega se danas spominju. I države koju imaju. Vele da je bivši državnik istočne Njemačke, Honecker, par dana prije pada zida izjavio: Zid stoji i stajat će još stotinu godina!

Eto, srećom nije bio u pravu. Danas nema zida. A ni Honeckera. Prije dvadeset godina Gorbačov mu je poručio: Tko danas spava, prespavao je život! Ni meni se danas ne spava.

Idem do Brandenburških vrata. Tamo je, na putanji nekadašnjeg Berlinskog zida, postavljeno tisuću improviziranih „kamenih“ blokova. U večernjim satima će, simbolički, pasti poput domino kocaka. Tu se prije 20 godina stvarala povijest. I ovaj događaj jednom će biti dio nje. Želim mu i ja svjedočiti!

 

KOLUMNA ...NIJE LAKO NI VOLJETI IZ DALJINE

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE /17.studeni 2009.

Dogodi se s kraja protekloga tjedna, kako to već ponekad zna biti u Berlinu, da se termini i događaji u organizaciji hrvatskih društava preklope. Pa eto ti problema! Ne može tijelo na dva mjesta.

Razmišljam, s jednoga kraja grada ... a grad velik... država, pravo rečeno...gdje je predavanje u organizaciji „Mažuranića“ još stignem nekako tijekom večeri na drugi kraj gdje je veselo slavlje Martinja kod članova Hrvatske kulturno umjetničke i sportske zajednice.

Tako zamišljeno, ne ostvari se. Ne susretoh na žalost ove godine duhovitog „biskupa Martina“. Već u prostorima naše Misije „zaglavih“ duboko u realna i ina pitanja i odgovore o Lijepoj našoj. A pogled na nju dvostran. Diplomatski. I iseljenički.

Dr. Miro Kovač, veleposlanik RH u Njemačkoj zanimljiv je, šarmantan govornik. Mlad diplomata, novoga kova. Tema mogla biti duga i široka, satima raspredana, toliko toga u nas ima. Naslov joj „Hrvatska od neovisnosti do danas“.

No, govornik se s pravom osvrnuo na novije vrijeme najaktualnije događaje, nastojanje i poteškoće Hrvatske na putu u Europsku Uniju. Pa ukratko bi iznesen hrvatski cilj, europski skepticizam ka daljem proširenju. Prepričano, ima kod nas problema, nije da nema.

Nismo mi ništa lošiji od drugih. Pa gdje to nema problema sa korupcijom, administracijom? Problem je kad se to ne rješava. Nije dobro da se sami kriminaliziramo. A i slika o Hrvatskoj ovisi i o tome kakvom je mi stvaramo, predstavljamo i prenosimo....

Pogledam i prije i za vrijeme predavanja. U publici slabo ko od mlađe generacije. Sve stari iseljenici. Tema im poznata. I još kako? Na prvo pitanje nakon sasvim diplomatski korektnog predavanja, nije trebalo dugo čekati.

„Znam, Vaš je posao da govorite pozitivno. No, nisam zadovoljan predavanjem. I ponosan sam da to mogu reći jer to prije nije bilo moguće. Je, trnovit je put ali krivci smo i mi sami. Pustili smo da se Hrvatska pljačka.

Mi smo dobro informirani. EU je u Hrvatskoj a Hrvatska nije ni blizu ući u EU. Mi nismo bolji od naših susjeda jer to nismo i dokazali. Ovakvu Hrvatsku nismo htjeli. Ima li u Hrvatskoj mjesta za nas iz iseljeništva?“, priupita neuvijeno iseljenik prve generacije, cijenjeni ugostitelj Zvonko Žaper, između ostalog i prvi predsjednik berlinskog ogranka HDZ-a osnovanog prije točno 20 godina.

I ne misli jedini tako, sasvim sigurno. Dvojim, slaba su utjeha ovim ljudima riječi, kako se iseljeništvo mora samo nametnuti/kojim to putem?/ i izboriti za svoj bolji status/!?/ u domovini. I da u Hrvatskoj nema neprijateljstva prema iseljeništvu ali da ima nerazumijevanja, i to obostranoga. Tu negdje između ovog pitanja i odgovora je i nerazumijevanje uloge iseljenika i odnosa prema domovini. I sami nismo ponekad načisto s njom.

Jedan posjetitelj reče: „Hrvatsku volim kao svoje dijete. Pa ako je dijete i malo zločesto, ne treba o njemu govoriti samo ružno.“ Ma ne treba. Ali nije dobro niti očekivati od iseljenika samo bezrezervnu, bespogovornu, neupitnu ljubav.

I pitanja ne moraju biti uvijek ugodna. Ni mišljenja samo pozitivna. Dozvoljena je i kritika. Ona ne znači pomanjkanje ljubavi. Već traganje za odgovorom, izlazom. Ako je dijete krenulo stranputicom, slaba je utjeha roditelju, da ima i drugih takvih i da ono nije jedino, „nije gore od drugih“.

Teško je kada se, primjerice za nedavnog sastanka u Europskoj komisiji, čuje u izvješću njemačko-hrvatske gospodarske komore koje podnosi Nijemac... a poznata nam je njihova sklonost nama... da je prepoznatljiva riječ za Hrvatsku, ili u njemačkom jeziku- Stichwort, upravo riječ korupcija!

Takva bi mišljenja trebala da nas zabrinu. Da li njima vjerujemo? Ili i oni šire pogrešnu sliku o Hrvatskoj? A nama teško kad obični ljudi, iseljenici, primjete slične stvari. I ustvrdimo i sami sebi sasvim kontraproduktivno, da slika Hrvatske zavisi od one koju mi vani stvaramo i širimo.

A od stvarnosti možda?

Želimo li vječito idealiziranu sliku Hrvatske među iseljenicima. Pa kad svrate ili se kojim slučajem vrate u domovinu, suočeni sa stvarnošću, nađu se u čudu, očajavaju, dolaze, odlaze, ostaju, vraćaju se...Nije lako u Hrvatskoj. Teško je iz bliza. Ali nije uvijek lako ni jednostavno, voljeti iz daljine!

TIP-TOP POČETAK KOJI PUNO OBEĆAVA

SD Croatia Berlin je svečano, uz brojne nazočne, uzvanike, goste, sponzore, članove i prijatelje, svečano otvorila prostorije kluba u berlinskoj općini Wedding, na adresi Ofener Str./Glasgower Strasse.

Otvaranju prostorija ovog nesumnjivo najuspješnijeg hrvatskog sportskog društva u Njemačkoj, nazočio je i dr. Miro Kovač, veleposlanik RH u Njemačkoj sa suradnikom Danielom Glunčićem, potom berlinski župnik fra Petar Čirko, predsjednik Saveza Hrvatskih društava i kluba „Brođani“, Ivan Bitunjac, predstavnici ostalih društava berlinskih Hrvata poput „Mažuranića“ , Hrvatske kulturno-umjetničke i športske zajednice i Zavičajnog kluba Tijarica te vrijedni sponzori koji su svojim prilozima omogućavali funkcioniranje Croatie u brojnim proteklim godinama i decenijama.

A svečano otvaranje Croatijinih klupskih prostorija započelo je molitvom što ju je predvodio fra Petar Čirko i blagoslovom prostora i svih članova ove udruge koja vrijedno radi i nastoji očuvati hrvatski duh u Berlinu kroz sportsko druženje mladih naraštaja Hrvata.

– Čast mi je ovdje vas pozdraviti. Posebno našeg veleposlanika, dr. Kovača, koji je svugdje, među Hrvatima i društvima, rado viđen gost. Najbolje je kad se jedno društvo odmah u početku veže uz Boga. Bez Boga su kratke staze a često postoje i slijepe ulice, rekao je, između ostalog fra Petar, završavajući svoje kratko obraćanje molitvom Očenaš i riječima: Nek blagoslov ostane na svima vama!

Potom je riječ-dvije okupljenima rekao i Franjo Husajina, predsjednik SD Croatia pozdravljajući sve i zahvaljujući na odazivu pozvanih na svečanost otvaranja.

- Slavimo ove godine i 20 godina rada i djelovanja. Drago mi je da ovaj mali dom otvaramo u ovoj jubilarnoj godini. SD Croatia ima mlad upravni odbor. Klub ide dobrim putem iako ponekad to ne prate uvijek i uspješni rezultati, rekao je Husajina, misleći pri tom na trenutne loše rezultate prve momčadi Croatije koja nikako da se odlijepi od dna tabele.

- Zahvaljujem sponzorima koji su omogućila da dobijemo i uredimo ovaj prostor, prije svega gospodinu Vujičiću i tvrtki Dom AG Investment i svima ostalima koji su nam pomagli. Svima zahvaljujem i želim dobrodošlicu u prostorima SD Croatia. Budite nam česti gosti kako ovdje ...tako i na nogometnim trenima...

...zaključio je Husajina istaknuvši na kraju kratkog govora kako je jedan od najboljih primjera zalaganja za SD Croatiju upravo u liku nekadašnjeg dugogodišnjeg aktivnog i danas počasnog predsjednika Pere Kolobarića. I počasni predsjednik Kolobarić se kratko obratio nazočnima te istaknuo kako je povjest SD Croatije i duža nego li je 20 godina.

-Berlinska Croatia je počela sa radom još 1972. godine no u ondašnjoj jugoslovenskoj ligi u Berlinu nije joj bilo dozvoljeno nastupati pod tim imenom pa je uzela ime Hajduk. Ime se vremenom mijenjalo i konačno prije 20 godina ponovo došlo na dugo željeno i izvorno SD Croatia ...podsjetio je Pero Kolobarić ukratko na dugu i zanimljivu Croatijinu povijest.

Riječ-dvije je na kraju male ceremonije otvaranja Craotijinih prostorija, izrekao i počasni gost, veleposlanik dr. Miro Kovač.

-Pravo rečeno, ulazeći unutra imao sam dojam prema obilježjima i ukrasima kao da se radi o Hajduku i splitskoj Torcidi. A ja sam vam veliki navijač Hajduka. Ja sam sretan i ponosan da mogu biti s vama i otvoriti ove prostorije. ...primjetio je dr Kovač uz smijeh koji je propratio pljesak nazočnih.- ...vidim je ovaj prostor lijepo uređen, čist i reprezentativan, kako se kaže, tip-top. Tako ću reći i mojim kolegama diplomatima da sam posjetio jedan tip-top hrvatski sportski klub. Uvjeren sam da će Croatia biti uspješnija poslije ovoga, da ćete uspjeti regrutirati još puno mladih ljudi i biti još bolji u nogometnim ligama Berlina ...zaključio je veleposlanik RH.

Potom su se domaćini i uzvanici pogostili specijalitetima i nazdravljali za budućnost kluba koji svim berlinskim Hrvatima puno znači. Netom otvoreni prostor kao sjedište kluba, u kojemu članovi mogu gledati nogometne susrete i družiti se, veličine je i uređenja jednog sasvim solidnog kafea.

Krasit će ga i darovi koje su za svečanog otvaranja donijeli neki od gostiju, crkveni kalendar kako se i očekuje -od fra Petra Čirka, cvijeće od „Dalmatina“, piće od Tijarice, dres sa originalnim potpisom Nike Kovača od TI-Le Bau i uokvirene fotografije ekipa Croatije od Hrvatske kulturno-umjetničke i športske zajednice. Croatija je svojim „kumovima“ uzvratila darovima u vidu kravata i majica sa potpisom kluba.

A netom otvoreni klupski prostor je, što je danas rijetka i vrijedna stvar, Croatiji sponzorirao i na dvije godine besplatno ustupio, Rade Vujičić, zajedno sa Marcellom Amamom i Samirom Halilovićem, vlasnik tvrtke Dom Ag Investment.

–Ja sam iz Zagreba. I ovdje sam od 1972. godine. Trenutno se bavim građevinarstvom. Osnovali smo dioničko društvo. Ove prostorije smo nekada koristili kao građevinska firma. Sada ih poklanjamo Croatiji za početak na dvije godine a možda i zauvijek, zavisi kako će se situacija odvijati. Moj sin ...Tin, će vjerovatno biti uskoro trener mladim nogometašima Croatije a i predsjednika Croatije dugo poznajem. Bilo je šteta da su prostorije prazne, ja trenutno koristim samo jedan, uredski dio, zato sam riješio da to ustupim Croatiji ...rekao je Rade Vujičić, sponzor koji je svojim darom berlinskoj Croatiji priskrbio vlastite prostore za rad, sastanke i druženja uprave, članova, navijača i prijatelja.
tekst i foto: sonja breljak

NAŠ ČOVJEK U BERLINU

HRVATSKA NE TREBA PROMJENE RADI EUROPE

Josip Juratović, prvi i jedini zastupnik njemačkog parlamenta koji je hrvatskog porijekla, nedavnim je izborima u Njemačkoj, ponovo, i u drugom mandatu izabran u 17. saziv Njemačkog parlamenta.

Unatoč katastrofalnim rezultatima SPD-a , Juratović je kao socijaldemokrat, i ovoga puta uvjerljivo izabran u parlament njemačke države dobivši dobio povjerenje i glas oko 60 tisuća birača u okrugu Heilbronn u Saveznoj državi Baden-Würtenberg. Podsjetimo, ovaj 50 godišnjak iz Gundelsheim-Böttingena, porijekom je iz Koprivnice odakle je u Njemačku stigao kao 15-godišnjak.

Život i automehaničarski posao u Audiu iz Neckarsulma, učinili su ga senzibilnim za radnička prava. A njegov angažman u SPD-u omogućio mu je sjajnu političku karijeru iza koje, kako i sam kaže, stoji veliki rad i potpora obitelji. Josipa Juratovića smo posjetili u njegovom novom uredu, na petom katu Paul Loebe Haus, netom preko puta zgrade njemačkog parlamenta.

Na razgovor je stigao diretno iz plenarne dvorane gdje se su se upravo vodile žestoke diskusije o radnim i socijalnim pravima, što i jeste oblast koju kao jedan od 146 zastupnika SPD-a u njemačkom parlamentu, posebno prati. U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju prije tri godine, Juratović je iznio razmišljanje da za puno zastupničko ostvarenje ipak trebaju dva mandata. To se nedavnim izborom, na kojemu u početku razgovora izrekosmo čestitke, i ostvarilo.

- Zahvaljujem na vašim čestitkama. Ja sam sebi zacrtao plan uhodavanja u prvom mandatu a u drugom ostvarenja ciljeva. Mislim da mi je u prethodnom mandatu uspjelo uklopiti se u te procese. Tada je ipak bilo i straha da li ću uspjeti zadovoljiti povjerenje i odgovornost.

I sama frakcija, tom činjenicom da me pozvala da radim u glavnom odoboru, a toje rad i socijala, pokazala je da cijeni moj rad. I da je u izbornoj kampanji kod mene u izbornoj jedinici prošao cijeli vrh SPD-a, što i nije baš uobičajeno, dovoljno govori. Mislim da je to znak da sam dobro prihvaćen u frakciji i neka vrsta priznanja za dosadašnji rad.

Gdje su uzroci loših rezultata njemačkog SPD-a na minulim izborima?

- Gledajte, nakon 11 godina sudjelovanja u vlasti, stranka se troši. Puno se kritičnije gleda na stranku jer smo i kroz veliku koaliciju bili na udaru. Nismo postavili kancelara a kancelar je reprezentant politike. Nepopularne teme su nekako zapale nas pa je i kritička oštrica bila više na nama.

Sad smo u opoziciji. To je teško. Ne možemo kreirati politku. Moramo uzeti na sebe klasičnu ulogu oporbe u parlamentarizmu, a to je –kontrola vlade. Sad će doći do izražaja prava politika i stav socijaldemokracije. I to se osjeća već i u prvim raspravama. To je i bio glavni problem velike koalicije u kojoj je u prošlom mandatu bio SPD sa CDU /CSU. Male stranke su bile preslabe za jaku opoziciju. Sad tu odgovornost SPD ponovo preuzima dok opet ne dobije povjerenje birača za vodeću ulogu.

Kako, uz taj neuspjeh SPD-a na izborima, tumačite vaš neosporan uspjeh, ulazak u parlament u drugom mandatu?

- Raditi,radit i raditi! To je recept. Moja radni dan je vrlo dug. I traje svih šest-sedam dana. Uz to, ostao sam vjerodostojan. Prije nego zauzmem neku poziciju, malo pričekam, dobro razmislim i kad zauzmem stav, držim ga se i ne mijenjam prema utjecajima okoline.

Držim pravu liniju u zajedničkom nastupu frakcije. Unutar frakcije imam potporu kolega. Ne javljam se na svaku temu za riječ nego za teme koje znam i za koje sam siguran. Zato, kad se javim za riječ, na temu koju dobro poznajem, vrlo pažljivo sam slušan. I to je jedna vrlo bitna stvar.

Mi danas produciramo puno toga, zakona, tema, papira, i nitko nas više ne može slušati i pratiti. Kad bi to malo smanjili i koncentrirali se na ono bitno što vodi društvo u naprijed, bilo bi puno bolje i korisnije za društvo i njegovu orjentaciju.

Imali ste dosta mladih u izbornom stožeru, je li i tu tajna uspjeha?

-Sigurno da je. Moju izbornu kampanju je vodilo 10 mladih ljudi. Najstariji je imao 26 godina. Ostalu grupaciju, sve cijenjene kolege koje su radile sa mnom godinama, njih sam stavio u savjetodavni odbor. Imali smo jednu od najboljih kampanja. Moramo učiniti da mladi ljudi shvate da politika nije nešto apstraktno.

Mi da plaćamo porez a političari da rješavaju probleme, ne ide tako. Treba shvatiti da je sve sa čime dolazimo u dodir, sve je dio politike. Važno je da ljudi shvate potrebu političkog angažmana bez kojega nema demokracije. U Njemačkoj, recimo, manje od tri posto građana su članovi neke stranke.

A političko društvo se gradi kroz stranke. Bilo to nama drago ili ne. Odluke se donose u parlamentu a tamo su stranke. Političari su ogledalo društva, voljeli mi to ili ne. Ono ih je dalo izabrati. I oni koji nisu birali, pustili su da budu izabrani. Treba ući u te stranke, mijenjati ih. Prosjek starosti u njemačkim strankama je oko 60 godina. Nema mladih ljudi. Zanimljivo,70 -godišnjaci pričaju o budućnosti društva a 20- godišnjaci koji će duže biti u budućnosti toga društva, nemaju što reći. Mislim da naše stranke ne funkcioniraju dobro.

Mladi žele da se stvari odvijaju brže. Za to se treba imati senzibilitet, shvatiti mladog čovjeka i stvari požuriti ili objasniti mu da neke stvari drugo traju ili mu dati prostor gdje može samostalno kreirati politiku.

To su promjene koje mora i cijela stranka poduzeti da bi povratila povjerenje. Njemačko društvo je nezamislivo bez socijaldemokracije. Ovdje je ta stranka stara 164 godine. Pitanje je samo kako će demokracija funkcionirati, kad i koliko će ljudi shvatiti da nije dovoljno samo glasati, čitati novine i kritizirati nego treba i raditi, angažirati se.

Vaša ocjena prvih koraka nove koalicije?

-Ekonomska i financijska kriza će i dalje bitno određivati sve i time će se i njemačko društvo a i cijeli svijet, pozabaviti još par godina. U takvoj situaciji je najbitnije, osigurati zaposlenje. Njemačka je industrijska zemlja. Svako radno mjesto je važno.

E sad, nova vlada? Novi programi nisu donijeli ništa novo osim neoliberalizma. Nova garnitura će imati u oblasti financija, velikih poteškoća. Ministar gospodarstva je u 15 minuta predstavio novi program u kojemu nema ništa novo, nema još minimalne satnice na čemu mi inzistiramo.

Kako gledate na trenutnu situaciju u Hrvatskoj?

-To je malo problem. Političari su, rekoh ogledalo drušva. Trebali bi biti moralna inkarnacija. Društvo ih bira. To važi i za Njemačku i za Hrvatsku.

Pitanje je do koje granice nešto može ići, gdje su mjere. I ovdje imamo korupciju. Ali znate, kad negdje pola ministara, članovi vlade, stoje pod sumnjom, i nitko se i ne brani uvjerljivo od toga! To je veliki problem kako u Hrvatskoj, tako i u cijeloj toj Regiji ali i dalje prema Mađarskoj i Češkoj. Mora se prije svega prekinuti ta neka šutnja koja tamo vlada.

Tamo svi šute. Kako je do nečega došlo? Svi samo šute. Bez mladih ljudi, nove generacije, ne može i neće biti promjene, oni moraju prekinuti šutnju. Ta šutnja odgovara eliti kojoj se ne žuri u Europu.To je za njih kraj, završetak. Pa iako pričaju da žele i hoće, nije tako. 

Hrvatska ne treba promjene radi Europe nego radi sebe. Nisu ni Slovenci u puno boljoj situaciji, to je slična priča. Prvo treba prekinuti šutnju. I izići iz kolektivizma koji se iz komunizma samo prenio. Nova generacija mora reći:- To je bilo vaše, to se nas ne tiče, mi imamo svoju viziju budućnosti, želimo biti otvoreni svijetu!

Neće Hrvatska možda nikada biti u visini očiju sa Njemačkom ili Francuskom. Ali može i hoće biti netko na koga će se gledati sa poštovanjem. Put do toga nije lagan. Osim u Odboru za rad i socijalu, ja sam i u Odboru za europska pitanja.

Postoje i parlamentarne grupe, Njemačko-slovenska, njemačko –hrvatska i ona za jugoistočnu europu. Ja sam u svim tim parlamentarnim grupama. Ja ne bih bio u tim odborima, ne bih se bavio Hrvatskom, da u to ne vjerujem. Imam duboku vjeru, promatrajući društvo, procese i mlade generacije koje i ovdje susrećem, da Hrvatska to može..

Znači, trebaju se mladi i u Hrvatskoj više politički angažirati. Hrvatska je zrela za te promjene i one se djelomice već i događaju. U sljedećoj godini ili dvije, Hrvatska će nas, uvjeren sam, iznenaditi u koječemu, i to vrlo pozitivno.

KAKO POSTATI PODUZETNIK?

Uz potporu Centra za izobrazbu općine Kreuzberg i financijsku pomoć Investicijske banke, Hrvatski svjetski kongres za Njemačku je u Berlinu po prvi puta organizirao Seminar za osnivanje poduzeća namijenjen Hrvatima Berlina.

Na prvi, od dva termina, prijavilo se desetak polaznika. Uvodno predavanje o potrebi i značenju seminara te njegovu organizacijskom tijeku, održao je Mijo Marić, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa. Potom su se kao predavači predstavili Ivica Stanušić iz Duesseldorfa, poslovođa firme „PST-Management“ , dugogodišnji financijski stručnjak i savjetnik za poduzeća te dr. Peter Fochler, dugogodišnji djelatnik Berliner Volksbank.

Seminar je namijenjen poduzetnicima, kako početnicima tako i svima onima koji razmišljaju o pokretanju vlastitog posla.

Za pokretanje samostalne djelatnosti, potrebno je prethodno imati jasnu sliku o poduzetništvu u Njemačkoj i mogućim šansama neke poslovne ideje Kako razviti ideju, istražiti tržište, izraditi poslovni plan, doći do sredstava te utvrditi koje šanse ima neka poslovna ideje, teme su o kojima su govorili i predavači, Fochler i Stanušić.

Dolazim iz Duisburga kod Duesseldorfa. Moji su roditelji inače iz Posavine, iz Odžaka. Oni se u Duisburgu bave gastronomijom već trideset godina. Ja sam rođen u Njemačkoj. Studirao sam ekonomiju. Radim u Duisburgu kao savjetnik za osnivanja poduzeća i kao financijski savjetnik posebno u kriznim situacijama.

Ovaj seminar je dobar način da se ljudi informiraju o načinu pokretanja poduzetništva, da o tome razmišljaju, planiraju. Da bi se jedna ideja pretvorila u projekt potrebno je jedno određeno vrijeme. Istina, sada je kriza ali to je i pravi trenutak da se krene u poduzetništvo. To je jedan od puteva i načina da se iziđe iz nezaposlenosti. A na tom putu postoje i razne vrste pomoći od strane organizacija, institucija i banaka.

Treba znati gdje i kako tražiti pomoć i savjet. I za osnivanje poduzeća ima savjetnika koji u tome pomažu, tako da se lakše u to upustiti, posavjetovati se i prije dobro informirati. Evo i u grupi na ovom seminaru imamo i mladih poduzetnika kao i onih koji to tek žele biti i razmišljaju o tome pa je to i dobro došla razmjena iskustava ...rekao je predavač na seminaru, Ivica Stanušić.

 Za one kojima termin seminara od prošle subote nije u potpunosti odgovarao, postoji mogućnost da se ovom predavanju o poduzetništvu priključe u subotu 14. studenog u vremenu od 9 do 16 sati.

Seminar o poduzetništvu će biti održan na istoj adresi kao i kod prvog termina, BWK, Job-Cafe, Trautenaustr. 4-5, 10717 Berlin. Cijena sudjelovanja na ovom seminaru je 10 eura što uključuje dobijanje priručnika o osnivanju poduzeća i certifikata o sudjelovanju. Prijave za seminar su još uvijek moguće i mogu se učiniti elektronički preko adrese: mijo.marić@cwc-hsk.de ili telefonski 030-3497 3582