U POTRAZI ZA JOSIPINIM SVJETLOM
Puno se nesretnih okolnosti sastavilo u jednom jedinom životnom slučaju kojega je glavni akter mala, trogodišnja djevojčica Josipa Matanović. A i puno je ljudi dobra srca učinilo dosta da se te nesretne okolnosti koliko je to moguće ublaže. A ublažavanje nesretnih okolnosti, bolje reći, zdravstvenih tegoba, dovelo je malu djevojčicu i njene roditelje, Draženku i Zorana, do Berlina. Tu se njihova priča spojila sa onom naših berlinskih „Brođana“, vrijednih dobrotvora. Pa stigla i do nas.
A što može više rastužiti od pogleda na bolesno i nemoćno dijete?! I što razveseliti više od tračka nade da će djetetu biti bolje?! U Berlinu su se naime roditelji bolesne djevojčice i članovi “Brođana”, zajedno dali u potragu za Josipinim svjetlom. Jer, mala djevojčica, pored brojnih drugih zdravstvenih tegoba, ne vidi. Pomoć se potražila u berlinskoj Sveučilišnoj klinici Benjamin Franklin…no, do Berlina su Josipa i njeni roditelji, prošli dug i težak put.
–Mi smo iz Vrhovine, 15-16 kilometara od Slavonskog Broda, podno planine Dilj. To je mjestašce od tristotinjak stanovnika. Moja supruga je prije skoro tri godine, prerano rodila blizance, Josipa i Josipu. Prema nalazima liječnika, imala je trudnoću u trudnoći, odnosno, najprije je bilo začeto jedno dijete, Josip, a potom, nakon dva-tri tjedna I drugo, Josipa. Rođeni su prerano, u 29. tjednu, carskim rezom, u zagrebačkoj Petrovoj bolnici. Dječak je tek bio napunio sedam mjeseci a djevojčica šest i pol. Josip je imao 1460 a Josipa 1280 grama. Bio je to težak porod. I supruga je bila u teškom stanju a djeca dva tjedna u inkubatoru. Oftamolog je potom kod djece ustanovio probleme sa očima, odvojenje mrežnice. Prebačeni su iz Zagreba u Rijeku . Josip se poslije operacija laserom oporavio i nema naknadnih posljedica. A kod Josipe je desno oko bilo već izgubljeno. Kada su djeca, nakon pet mjeseci, došla kući, Josipa je stalno plakala pa smo često bili kod doktora i tražili uzroke tome. Oni su nas otpremali riječima da je dijete dobro, da ga treba njegovati. Nakon detaljnih pregleda na kojima smo inzistirali, pored problema sa vidom, ustanovljena je i cerebralna paraliza, tumor na ruci, epilepsija. Liječnici su smatrali da su djeca imala moždani udar u majčinoj utrobi, radi visokog tlaka. Sve što su doktori potom savjetovali, mi smo uradili. Fizioterapetuskim vježbama nastojimo poboljšati stanje sa nogama. Stanje se popravlja pomalo. Dijete je imalo i operaciju čela koje je skučivalo mozak. Čelo je izvučeno vani dva tri milimetra. Sad je dobro i ima jednom godišnje kontrolu kod neurokirurga, ispripovjedao nam je tužnu zdravstvenu sliku male Josipe, njen otac, tridesetipetogodišnji Zoran Matanović.
– Oči su najveći problem. Desno oko je potpuno odvojeno od mrežnice a na lijevom oku mrežnica se još malo drži za živac. Ali tu je sad mrena koju treba skinuti. No, to se kod nas nitko ne usudu uraditi. Rekoše nam da trebamo ići u Ameriku u Ohio ali da nam za to treba preko sto tisuća eura. Ko to može?! Poslije su nam nudili Antverpen u Belgiji. Nama se ukazala ova prilika sa Berlinom. Jedan očni liječnik iz Berlina, Ante Križić, kojega je poznavala jedna naša poznanica, pogledao je nalaze, smatrao da je trebalo i prije nešto poduzeti, te po osnovu nalaza rezervirao termin za pregled u Sveučilišnoj klinici Benjamin Franklin. Potom sam i ja, na nagovor poznanika, stupio u kontakt sa berlinskim „Brođanima“, kaže Zoran Matanović.
Malenu obitelj Matanović, mamu, tatu i Josipu, a braco Josip je ostao doma, u berlinskoj su zračnoj luci dočekali „Brođani“. Osigurali im smještaj, odveli u kliniku na pregled kojega su preuzeli troškove, prevodili upute, savjete i zaključke liječnika, još prije dolaska u Berlin darovali 1500 eura radi pripreme za put, kupili za Josipu kolica sa toplom opremom jer je za boravka u Berlinu bilo jako hladno, priredili objed, dovezli, odvezli, ispratili… Ukratko, učinili sve što je bilo u njihovoj moći da bolesnoj djevojčici i njenim roditeljima pomognu.
Od svega je domaćine a naravno, prije svega Josipine roditelje, najviše obradovao liječnički nalaz berlinski klinike.- Najprije je mlada liječnica koje je pregledala Josipu, bila skeptična i rekla da ne bi to ništa dirala. Potom je konzultirala nadređenog, profesora Foehrstera.
-Profesor je nakon pregleda zaključio da dijete ima jako visok očni tlak te propisao kapi i preporučio ponovni pregled pod punom anestezijom u trećem mjesecu 2010. godine, ispripovjedala je Elizabeta Kopić koja je nazočila pregledu male Josipe, zajedno sa njenim roditeljima. .- Profesor se istina ogradio ali i probudio nadu riječima: -Ne bih htio da roditeljima dam takvu nadu da misle kako će dijete nakon operacije vidjeti tako da čita i piše… a te profesorove riječi su bile dovoljno da se probudi nada da za Josipu postoji mogućnost ugledati svjetlo dana, rekla je Elizabeta Kopić, dopredsjednica „Brođana“.
–Snosićemo troškove i pregleda koji će biti u trećem mjesecu, rekao je predsjednik „Brođana“, Ivan Bitunjac, ističući u ovom dobroćinstvu veliku ulogu članova Kluba, Barice Bitunjac, Ivana Lakovića i Elizabete Kopić.- Sretan sam što i mi možemo doprinijeti da se popravi zdravstveno stanje Josipe Matanović, rekao je Ivan Bitunjac
Pred roditeljima i malom Josipom još je dug put zdravstvene rehabilitacije, skupih pregleda, operacija i dugogodišnjih vježbi.
-Prije nego smo došli ovdje, 13. 12. je u Garčinu kod nas uspješno organiziran dobrotvorni koncert na kojemu su sudjelovali mnogi a i došli brojni posjetitelji da pomognu u liječenju Josipe. Evo postoji šansa i da moguću operaciju financira hrvatsko zdravstvo, vidjet ćemo po povratku. Puno ljudi je otvorilo svoje srce. Recimo, put do ovamo nam je omogućilo dvoje Nijemaca, nepoznatih ljudi koje kao poslovne partnere poznaje naš zet. To su Anili i Wolfgang Bormann iz Luetzkampena. Čuli su za Josipin slučaj i ponudili pomoć. A što reći na postupke berlinskih “Brođana”? Prije sam čuo o njima ali ih nisam poznavao. Jednostavno, nemam riječi. Ne znam što bih rekao osim iskreno i veliko-hvala!, zaključio je Zoran Matanović.
Tako je u Berlinu otškrinut prozor da uđe svjetlost u tamnu sobu. Prozor za Josipino svjetlo! Božićno svjetlo ljubavi i zajedništva vodilo je u ovoj dobrotvornoj akciji ruke berlinskih „Brođana“. Stostruko im se vratilo!
