S DOBRIM SE DJELIMA PONOSE
Članovi zavičajnog kluba Tijarica Berlin Brandenburg e.V su organiziranjem prve Tijaričke fešte, obilježili petu godinu od osnutka i početka djelovanja kluba. Stigli su sa škrtog i kamenitog tla prije 40 godina. Ne svi odjednom i zajedno. Ali oni koji su stigli među prvima, „povukli“ su za sobom i obitelji, brojne rođake, prijatelje. I zabavili se ozbiljnim i zahtjevnim poslom. Najčešće se bave ugostiteljstvom. Na desetine je restorana u Berlinu, u vlasništvu Tijaričana.
Osnivajući prije pet godina zajedničku udrugu, poželješe kroz nju iskazati ljubav prema rodnom kraju. I pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Netom organizirana zabava i proslava pete obljetnice, plod je potrebe iskazati zahvalnost svima koji su u tim zadacima i ciljevima udruge svesrdno pomagali. Okupili su se Tijaričani i njihove obitelji. Pa i oni koji nisu iz Tijarice nego okolnih mjesta a svesrdno su priključeni u svakoj aktivnosti. Riječ-dvije o tome je na početku zabave progovorio predsjednik Kluba, Ivan Sučić, spominjući se i vremena osnutka od prije pet godina kada je za prvog predsjednika Kluba bio izabran Zvonko Žaper. Sučić se ujedno zahvalio i dugogodišnjem, vrlo aktivnom rizničaru, Stipi Pervanu radi čijeg prilježnog rada je posljednjih godina prikupljeno i potrebnima poslano oko 70 tisuća eura.
– Želja da vam svima zajedno kažem hvala je i razlog ovog našeg okupljanja. Hvala za vaše darove, novac koji ste priložili. Osobno znam kako ste ga teško zaradili. Zato, hvale nikad dosta, rekao je predsjednik Sučić te ovom prigodom u znak zahvalnosti za njegov vrijedan rad, rizničaru Kluba, Stipi Pervanu uručio na dar sliku Tijarice.
– Onaj kome mi pomognemo, možda će pomoći nekome drugome, rekao je u kratkom govoru Stipe Pervan, iznenađen darom namjenjenom njemu.- Ja sam 35 godina ovdje u Berlinu. Kako je lijepo sresti u svijetu svog čovjeka koji je pozitivan. Među prvima su od nas ovdje došli Slavka Čović i Mate Pogačić. Da nije bilo njih ovdje, ne bi bilo ni nas. A danas, primjerice, Mate Pogačić ima četvero djece sa diplomama. To je naša budućnost u koju trebamo ulagati, naša djeca. Svima zahvaljujem koji pomažu i daju svoje priloge kada dođem kod njih, kako Tijaričanima tako i našim susjedima iz Kamenskog, Voštana. Ima i ljudi koji ne daju ništa. A oni koji daju i pomažu, njima će se to stostruko dobrim vratiti. Mislim da u svijetu svugdje treba primati kontakt one zemlje i naroda kod kojega si došao. Ali ne treba ni zaboraviti svoje. Što sam stariji, to te više volim, moja Tijarico, rekao je rizničar Pervan, zahvaljujući na pohvalama i daru.
Nazočnima na večeri se kratko obratio i gost iz Domovine, župnik iz Tijarice, don Mate Lekić koji se za ovu važnu prigodu zaputio na dugo putovanje.
- Puno ste dobrog učinili. A ja vama evo donosim izraze ljubavi. Ovo druženje oplemenjuje i obogaćuje, to je nešto veliko. Vas ovdje ne veže samo Tijarica nego i nešto dublje. Želio bi da to dublje i ostane. Po tome ćete osjećati i za Tijaricu i za Hrvatsku. Nemojte se utopiti u masi, budite to što jeste, neka i djeca znaju ko su i što su. Želim da vaš klub živi, da se susrećete što češće, da i mladi upoznaju naše mlade u domovini, to daje čvršću povezanost, rekao je don Mate Lekić i dodao:- Prvi puta sam u Njemačkoj. Bio sam prije na kraće u Austriji, Italiji ali u Njemačkoj i ovako daleko, ne. U Tijarici sam 10 godina i nisam nikad noć prespavao van svoga kreveta. Ali kažem sam sebi, oni mogu pomisliti da imam nešto protiv njih, idem da im pokažem da ih volim. Daljina nas dijeli ali ne osjećaji. Vas ne dijeli ni daljina ni osjećaji, rekao je Tijarički župnik svojim Tijaričanima u Berlinu. Prva Tijarička fešta posvećena petogodišnjem, vrlo uspješnom dobrotvornom djelovanju ove udruge, potrajala je do kasnih sati. Njoj su nazočili i predstavnici drugih hrvatskih udruga, svećenik fra Rade Tolić kao i Ivan Ugrin, glavni urednik europskog izdanja Slobodne Dalmacije koji je u Berlinu tih dana promovirao svoju knjigu „Nikad nazad“. Glazbeni ugođaj zabavi Tijaričana dao je Toni Bliznac iz Kostanja. A za brojne gastronomske specijalitete i bogatu trpezu pobrinuli su se Tijaričani sami. Svojim se petogodišnjim, dobrotvornim djelom i četrdesetogodišnjim ugostiteljskim i životnim tragovima u Berlinu, i te kako mogu ponositi.
