BOŽIĆ JE LJUBAV I ZAJEDNIŠTVO!
don Ante Mateljan/drugi s desna/ sa berlinskim svećenicima
Trodnevnu duhovnu obnovu u Hrvatskoj katoličkoj misiji ovih predbožićnih dana vodi don Ante Mateljan, profesor na Teološkom fakultetu u Splitu. Predavanje i duhovna promišljanja započeo je zanimljivim pitanjem: -Čiji sam? I odgovorom na pitanje: -Božji! Pa opet pitanjem:-A čiji je onda Bog? I jasnim odgovorom: -Bog je onih koji su Božji! Bog je naš!
Nakon ovih prvih duhovnih, teoloških i filozofskih promišljanja, progovorili smo par riječi sa voditeljem duhovne obnove, pedesetgodišnjim don Antom Mateljanom.– Ja sam biskupijski svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, rekao je don Ante a na naše laičko pitanje, kojemu svećeničkom redu pripada, reče: Ja sam normalan svećenik!-pa se svi nasmijasmo a don Ante nam ispripovjeda par riječi o sebi i svojoj svećeničkoj službi.
-Ja sam iz Košuta, to je župa Trilj, župa iz koje je poniklo jako puno svećenika i časnih sestara svih redova.
Što je razlog tom velikom broju?
-To je sigurno živa vjera u obitelji i kvalitetan rad svećenika sa vjernicima. Mislim da je važno pozitivno svjedočanstvo onih koji jesu. Bile su tamo i brojne obitelji. Kod nas je u obitelji šestero djece. Sestra je isto redovnica a i moj ujak je svećenik. Gimnaziju, sjemenište i teologiju sam završio u Splitu, potom sam dvije godine bio kapelan u Makarskoj, poslije toga sam bio na postdiplomskom studiju u Rimu. Tamo sam doktorirao teologiji, točnije dogmatsku teologiju, to je „Inhlat des Glaubens“, kako bi rekli Nijemci, odnosno, sadržaj vjere. Zaanimala me je posebno Kristologija, osoba Isusa Krista. Vratio sam se 1991. godine. Počeo sam predavati na Teologiji u Splitu, kristologiju i ekumensku teologiju a istovremeno sam postao i vicerektor Teologije, odgojitelj onih koji se preipremaju za svećeništvo. Na toj službi sam ostao 14 godina. Taj rad sa mladima je ostavio snažan pečat na moj dosadašnji život. Od prije četiri i pol godine pomažem na župi Mejaši , to je periferija Splita. Otkako je 1999. godine, spajanjem Teologije u Makarskoj i Splitu, nastao Katolički bogoslovni fakultet, ostao sam na predavanjima. Moja specijalnost je teologija sakramenta. Predajem i na poslijediplomskom studiju dogmatike u Zagrebu. Povremeno sa javljam i na Katoličkom radiju, pa na TV Dalmaciji u emisiji Stopama vjere.
Imate li dovoljno studenata, interesa za svećenički poziv?
- Imamo dva smjera i mogu reći sasvim dovoljno studenata. Ove su godine sva mjesta popunjena. To znači da postoji interes kod laika a kod kandidata za svećenike ove godine imamo lijep broj mladih ljudi, u Splitskoj bogosloviji 42 bogoslova. Dakle, postoji interes, unutrašnji impuls. No, to je jedan proces koji traje godinama. Jasno je da jedan dio njih ne dođe do kraja, morate znati da u ova vremena odlučiti se za svećeničko zvanje nije jednostavno ni lagano. Treba se konfrontirati sa izazovima toga života. Ja mislim da će budućnost ovisiti najviše o tome kako ćemo mi koji smo sada, pružiti jedno autentično svjedočanstvo svećeničkog života i službe.
Da li ste često vani u iseljeništvu?
-Imao sam često prigodu poći vani. Prošlo ljeto sam bio u Kanadi nekoliko tjedana. Bilo je to lijepo iskustvo susreta sa ljudima. Drugačije je nego u Europi. Ovdje se Njemačka ne razlikuje puno od Hrvatske kao što je ta razlika između Hrvatske i Amerike ili Kanade. Susret sa ljudima da mi potporu i razlog da ima smisla to sto jesam. Svećeničku službu doživljavam kao služenje tako da se ljudima ukaže na mogućnost njihova susreta sa Bogom. Kao da se vrata malo otvore i ukaže se put. I slavljenje mise i drugih sakramenta ispunjava me radošću. Zato nastojim kad god mogu izići u susret ljudima , služba mise, sakramenti, ispovjedi, to je moje poslanje jednako kao i predavanje teologije.
O čemu ćete govoriti vjernicima u Berlinu?
-Kroz ovo vrijeme bih htio postaviti nekoliko pitanja poput onih Čiji sam i tko sam, koja dozivaju pitanja naših korjena, povezanost s drugim osobama i blagoslovljenost Božjom ljubavlju. Kad čovjek to prepozna onda drugim očima gleda svoj život i život drugih ljudi. Htio bih postaviti i pitanje postoji li mjera kojom bi mogli mjeriti i sebe i druge oko sebe, autentična mjera vrednota i vrijednosti života, a da budemo zaista ljudi i vjernici. Želim pokazati da, ako autentično živimo, živimo za ono što se još nije dogodilo, oslonjeni na prošlost , vodeći računa o sadašnjosti, iščekujemo, naš život je sutra, kršćanstvo je okrenuto budućnosti. Kršćanstvo je radost jer se ne opterećuje prošlošću. Jer sve može rješiti s Bogom. Bog nudi čovjeku život koji nije samo ovaj zemaljski nego je život vječni.
Vi ste prava osoba za pojasniti u ove dane pravi sadržaj Božića?
-Sadržaj Božića je Božja prisutnost među nama, spoznaja da je Bog dobar, spoznaja da je Bogu stalo do nas, da Boga možemo susresti i to tamo gdje se ljudi tome najmanje nadaju, u potrebnome, u u djetetu, radosti, u susretu sa ljudima, u sakramentu, otajstvu. Bog nije daleko. Otajstvo Božića kaže da je Bog blizu. Mi zaglušujemo sebe bukom da ne bi čuli tišinu. A u tišini Bog progovora. I to je danas strašan problem. Mi se okružujemo stvarima. Stvaramo iluziju nekog zadovoljstva kojega ne možemo doseći. Ne dajemo prostora onomu što je bitno, što čovjeka čini čovjekom a to je ljubav i zajedništvo. Lijepom pakovanju dajemo prednost pred pravim sadržajem. Ta pakiranja smo podigli na pijadestal a sadržaj zaboravili.
