HRVATSKA NE TREBA PROMJENE RADI EUROPE
Josip Juratović, prvi i jedini zastupnik njemačkog parlamenta koji je hrvatskog porijekla, nedavnim je izborima u Njemačkoj, ponovo, i u drugom mandatu izabran u 17. saziv Njemačkog parlamenta.
Unatoč katastrofalnim rezultatima SPD-a , Juratović je kao socijaldemokrat, i ovoga puta uvjerljivo izabran u parlament njemačke države dobivši dobio povjerenje i glas oko 60 tisuća birača u okrugu Heilbronn u Saveznoj državi Baden-Würtenberg. Podsjetimo, ovaj 50 godišnjak iz Gundelsheim-Böttingena, porijekom je iz Koprivnice odakle je u Njemačku stigao kao 15-godišnjak.
Život i automehaničarski posao u Audiu iz Neckarsulma, učinili su ga senzibilnim za radnička prava. A njegov angažman u SPD-u omogućio mu je sjajnu političku karijeru iza koje, kako i sam kaže, stoji veliki rad i potpora obitelji. Josipa Juratovića smo posjetili u njegovom novom uredu, na petom katu Paul Loebe Haus, netom preko puta zgrade njemačkog parlamenta.
Na razgovor je stigao diretno iz plenarne dvorane gdje se su se upravo vodile žestoke diskusije o radnim i socijalnim pravima, što i jeste oblast koju kao jedan od 146 zastupnika SPD-a u njemačkom parlamentu, posebno prati. U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju prije tri godine, Juratović je iznio razmišljanje da za puno zastupničko ostvarenje ipak trebaju dva mandata. To se nedavnim izborom, na kojemu u početku razgovora izrekosmo čestitke, i ostvarilo.
- Zahvaljujem na vašim čestitkama. Ja sam sebi zacrtao plan uhodavanja u prvom mandatu a u drugom ostvarenja ciljeva. Mislim da mi je u prethodnom mandatu uspjelo uklopiti se u te procese. Tada je ipak bilo i straha da li ću uspjeti zadovoljiti povjerenje i odgovornost.
I sama frakcija, tom činjenicom da me pozvala da radim u glavnom odoboru, a toje rad i socijala, pokazala je da cijeni moj rad. I da je u izbornoj kampanji kod mene u izbornoj jedinici prošao cijeli vrh SPD-a, što i nije baš uobičajeno, dovoljno govori. Mislim da je to znak da sam dobro prihvaćen u frakciji i neka vrsta priznanja za dosadašnji rad.
Gdje su uzroci loših rezultata njemačkog SPD-a na minulim izborima?
- Gledajte, nakon 11 godina sudjelovanja u vlasti, stranka se troši. Puno se kritičnije gleda na stranku jer smo i kroz veliku koaliciju bili na udaru. Nismo postavili kancelara a kancelar je reprezentant politike. Nepopularne teme su nekako zapale nas pa je i kritička oštrica bila više na nama.
Sad smo u opoziciji. To je teško. Ne možemo kreirati politku. Moramo uzeti na sebe klasičnu ulogu oporbe u parlamentarizmu, a to je –kontrola vlade. Sad će doći do izražaja prava politika i stav socijaldemokracije. I to se osjeća već i u prvim raspravama. To je i bio glavni problem velike koalicije u kojoj je u prošlom mandatu bio SPD sa CDU /CSU. Male stranke su bile preslabe za jaku opoziciju. Sad tu odgovornost SPD ponovo preuzima dok opet ne dobije povjerenje birača za vodeću ulogu.
Kako, uz taj neuspjeh SPD-a na izborima, tumačite vaš neosporan uspjeh, ulazak u parlament u drugom mandatu?
- Raditi,radit i raditi! To je recept. Moja radni dan je vrlo dug. I traje svih šest-sedam dana. Uz to, ostao sam vjerodostojan. Prije nego zauzmem neku poziciju, malo pričekam, dobro razmislim i kad zauzmem stav, držim ga se i ne mijenjam prema utjecajima okoline.
Držim pravu liniju u zajedničkom nastupu frakcije. Unutar frakcije imam potporu kolega. Ne javljam se na svaku temu za riječ nego za teme koje znam i za koje sam siguran. Zato, kad se javim za riječ, na temu koju dobro poznajem, vrlo pažljivo sam slušan. I to je jedna vrlo bitna stvar.
Mi danas produciramo puno toga, zakona, tema, papira, i nitko nas više ne može slušati i pratiti. Kad bi to malo smanjili i koncentrirali se na ono bitno što vodi društvo u naprijed, bilo bi puno bolje i korisnije za društvo i njegovu orjentaciju.
Imali ste dosta mladih u izbornom stožeru, je li i tu tajna uspjeha?
-Sigurno da je. Moju izbornu kampanju je vodilo 10 mladih ljudi. Najstariji je imao 26 godina. Ostalu grupaciju, sve cijenjene kolege koje su radile sa mnom godinama, njih sam stavio u savjetodavni odbor. Imali smo jednu od najboljih kampanja. Moramo učiniti da mladi ljudi shvate da politika nije nešto apstraktno.
Mi da plaćamo porez a političari da rješavaju probleme, ne ide tako. Treba shvatiti da je sve sa čime dolazimo u dodir, sve je dio politike. Važno je da ljudi shvate potrebu političkog angažmana bez kojega nema demokracije. U Njemačkoj, recimo, manje od tri posto građana su članovi neke stranke.
A političko društvo se gradi kroz stranke. Bilo to nama drago ili ne. Odluke se donose u parlamentu a tamo su stranke. Političari su ogledalo društva, voljeli mi to ili ne. Ono ih je dalo izabrati. I oni koji nisu birali, pustili su da budu izabrani. Treba ući u te stranke, mijenjati ih. Prosjek starosti u njemačkim strankama je oko 60 godina. Nema mladih ljudi. Zanimljivo,70 -godišnjaci pričaju o budućnosti društva a 20- godišnjaci koji će duže biti u budućnosti toga društva, nemaju što reći. Mislim da naše stranke ne funkcioniraju dobro.
Mladi žele da se stvari odvijaju brže. Za to se treba imati senzibilitet, shvatiti mladog čovjeka i stvari požuriti ili objasniti mu da neke stvari drugo traju ili mu dati prostor gdje može samostalno kreirati politiku.
To su promjene koje mora i cijela stranka poduzeti da bi povratila povjerenje. Njemačko društvo je nezamislivo bez socijaldemokracije. Ovdje je ta stranka stara 164 godine. Pitanje je samo kako će demokracija funkcionirati, kad i koliko će ljudi shvatiti da nije dovoljno samo glasati, čitati novine i kritizirati nego treba i raditi, angažirati se.
Vaša ocjena prvih koraka nove koalicije?
-Ekonomska i financijska kriza će i dalje bitno određivati sve i time će se i njemačko društvo a i cijeli svijet, pozabaviti još par godina. U takvoj situaciji je najbitnije, osigurati zaposlenje. Njemačka je industrijska zemlja. Svako radno mjesto je važno.
E sad, nova vlada? Novi programi nisu donijeli ništa novo osim neoliberalizma. Nova garnitura će imati u oblasti financija, velikih poteškoća. Ministar gospodarstva je u 15 minuta predstavio novi program u kojemu nema ništa novo, nema još minimalne satnice na čemu mi inzistiramo.
Kako gledate na trenutnu situaciju u Hrvatskoj?
-To je malo problem. Političari su, rekoh ogledalo drušva. Trebali bi biti moralna inkarnacija. Društvo ih bira. To važi i za Njemačku i za Hrvatsku.
Pitanje je do koje granice nešto može ići, gdje su mjere. I ovdje imamo korupciju. Ali znate, kad negdje pola ministara, članovi vlade, stoje pod sumnjom, i nitko se i ne brani uvjerljivo od toga! To je veliki problem kako u Hrvatskoj, tako i u cijeloj toj Regiji ali i dalje prema Mađarskoj i Češkoj. Mora se prije svega prekinuti ta neka šutnja koja tamo vlada.
Tamo svi šute. Kako je do nečega došlo? Svi samo šute. Bez mladih ljudi, nove generacije, ne može i neće biti promjene, oni moraju prekinuti šutnju. Ta šutnja odgovara eliti kojoj se ne žuri u Europu.To je za njih kraj, završetak. Pa iako pričaju da žele i hoće, nije tako.
Hrvatska ne treba promjene radi Europe nego radi sebe. Nisu ni Slovenci u puno boljoj situaciji, to je slična priča. Prvo treba prekinuti šutnju. I izići iz kolektivizma koji se iz komunizma samo prenio. Nova generacija mora reći:- To je bilo vaše, to se nas ne tiče, mi imamo svoju viziju budućnosti, želimo biti otvoreni svijetu!
Neće Hrvatska možda nikada biti u visini očiju sa Njemačkom ili Francuskom. Ali može i hoće biti netko na koga će se gledati sa poštovanjem. Put do toga nije lagan. Osim u Odboru za rad i socijalu, ja sam i u Odboru za europska pitanja.
Postoje i parlamentarne grupe, Njemačko-slovenska, njemačko –hrvatska i ona za jugoistočnu europu. Ja sam u svim tim parlamentarnim grupama. Ja ne bih bio u tim odborima, ne bih se bavio Hrvatskom, da u to ne vjerujem. Imam duboku vjeru, promatrajući društvo, procese i mlade generacije koje i ovdje susrećem, da Hrvatska to može..
Znači, trebaju se mladi i u Hrvatskoj više politički angažirati. Hrvatska je zrela za te promjene i one se djelomice već i događaju. U sljedećoj godini ili dvije, Hrvatska će nas, uvjeren sam, iznenaditi u koječemu, i to vrlo pozitivno.
